'Duhovni poziv je jedna drugačija priča jer ovim putem ne ideš vlastitim snagama. Gospodin kada poziva onda se oslanjaš na Njega i upravo je u tome ljepota redovničkog i svećeničkog poziva'.

Nisu svi trenuci isti: neki su predvidivi i uvijek isti. Drugi nisu takvi. Oni se izdvajaju iz mora običnog, svakodnevnog i predvidivog protjecanja vremena. Zapamtimo ih po nečemu posebnom: rođenje, smrt, kriza, radost, tuga…Svatko to najbolje zna za samoga sebe.

Kad god govorimo o križu, vrlo je važno da se vratimo na Kristov križ. On kao mjesto patnje nije sam sebi svrha, on nije zadnje. On je iznad svega mjesto vjernosti mnogo više nego mjesto patnje. Mi častimo Kristov križ, ne zato što je on na njemu patio, nego zato što je na tom križu ostao vjeran. Vjeran, patnji usprkos, prijeziru usprkos, smrti usprkos, boli usprkos.

„Gledajte u Gospodina i razveselite se!” (Ps 34)

"Udruga ne bi nastala da je u pitanju bila samo bol. Nastala je zbog  nečeg većeg i snažnijeg, a to je zbog ljubavi, Božje ljubavi koju je Jakov ostavio. I to je ono zbog čega nastavljamo funkcionirati i na taj način smo povezani s njim"

Kad bolest zahvati osobu, događa se velika promjena u njezinu životu. Najčešće nam ona otežava obavljanje određenih životnih funkcija koje svaki zdrav čovjek svakodnevno normalno u svojem životu radi. Upravo ta subjektivnost - doživljaj je koji određuje da ne postoji apsolutna granica između zdravlja i bolesti.