Budi dio naše mreže

Pet pogrešnih puteva

Nisu svi trenuci isti: neki su predvidivi i uvijek isti. Drugi nisu takvi. Oni se izdvajaju iz mora običnog, svakodnevnog i predvidivog protjecanja vremena. Zapamtimo ih po nečemu posebnom: rođenje, smrt, kriza, radost, tuga…Svatko to najbolje zna za samoga sebe.

/ Hrvoje Josip Bišćan

Posebnost takvih trenutaka je i u tome da nam pokažu i upute nas na otvorenost u nama. Otvorenost za naučiti nešto novo i ponovno preispitati svoj život. To se ne može izbjeći, i stalno se događa. Tako se dovršavamo kao ljudi i kao kršćani. Vrijeme koje imamo tako nisu samo sati, dani i godine koje prolaze – nego proces ostvarenja neke naše bitne osobine, ili same naše biti kao čovjeka, pojedinca, mene i tebe. Promisliti i promišljati kako živimo, kako koristimo vrijeme te što mislimo znade biti i duhovni prostor u kojem otkrivamo prosvjetljujuću Božju prisutnost.

Važno je biti budan, učiti biti pozoran na sebe i svjestan svojih misli te se okrenuti dobru.

Pogrešni putevi

1. Sve ili ništa – Gledanje stvari u crno-bijeloj tehnici. Ukoliko je nečije djelo (radnja) ili postupak (malo) manje od savršenog, smatra se promašajem. Primjer je odlikaš dobije četvorku i nakon toga kaže: ‘Ja sam totalni promašaj!’

Zašto je ovaj stil razmišljanja pogrešan? Zato što stvara strah od bilo kakve pogreške ili nesavršenstva, jer se doživljava kao pokazatelj da je osoba bezvrijedna. Spomenuti način procjenjivanja sebe i stvari nije realan, jer nitko nije apsolutno briljantan ili totalno glup. A čitamo li teološki, primjećujemo da je u Novom zavjetu uobičajena ideja da zemlji nikad sve neće biti savršeno, uključujući ljude i njihovo djelovanje. Rim 3,23-24: ‘Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, Njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.’

2. Pretjerana generalizacija – korištenje jednoga negativnog događaja da bi se, isključivo na temelju njega, donosio dalekosežan sud. Primjer je čaša koja ispadne iz ruku i razbije se, a osoba zaključi: ‘Baš sve što činim, pođe krivo!’ A logički je nemoguće ispravno zaključiti da će stvar koja se jednom dogodila – stalno ponavljati, i uvijek na isti način. Jednako je pogrešno pretpostaviti da su sve situacije slične; ili da su svi ljudi slični. Primjer je sv. Petar koji je zanijekao Isusa ali mu je, unatoč tome, povjereno vodstvo Crkve.

3. Filtriranje negativnog – bira se negativan detalj i zadržava se na njemu, tako da pogled na stvarnost postane kao i odabrani detalj – negativan. Primjer je naše društvo u očima medija.

Vrlo je važno znati i vidjeti i pozitivne stvari i strane pojedinca ili društva. Negativno ne treba ni podcijeniti, ali ni precijeniti. Nije pametno reći sebi: ‘Trebam se brinuti jer je puno zla u svijetu i ljudima.’ Zlo se time ne umanjuje. Dapače. K tome, i Biblija nas često potiče da radije razmišljamo o pozitivnim nego o negativnim stvarima. Pa i dobra djela treba hvaliti!

4. Obezvređivanje dobroga – obezvređuje se dobre stvari ili iskustva jer se oni, iz nekog čudnog razloga, ‘ne broje’. Time se na snazi održava negativno uvjerenje. Ne samo da se ne priznaje pozitivno kao u točki 3., nego se jasno pozitivna iskustva preokreće u negativna. Primjer je nečija pohvala da je nešto dobro učinjeno, a osoba pomisli da onaj koji pohvaljuje samo hoće biti pristojan ili, čak, da želi iskoristiti.

Nije baš mudro ne slušati ništa što dolazi iz okoline. S time se treba suočiti i uklopiti to u vlastito samo razumijevanje. Ako se ničemu i nikomu ne vjeruje, svijet će postati površan i plitak.

5. Proizvoljno zaključivanje – negativno tumačenje stvari i događaja, iako se ne raspolaže činjenicama koje bi poduprle takvo tumačenje. To se obično događa u dvama područjima.

Prvo u navodnom ‘čitanju misli’, kada osoba zaključi da netko mrzi, ne voli ili ogovara, ali se ne nastoji oko provjere tih zaključaka. Drugo područje je gatanje, odnosno zamišljanje da će stvar loše završiti te uvjerenju da je to već gotova činjenica. Potreba da gatamo oko budućnosti najprije izražava naš strah pred budućnošću. No, Novi zavjet često naglašava ideju da će Bog dati duha snage i povjerenja te snagu za kontrolu naših strahova, a ne kukavičluk.

Zamišljajući najgoru moguću budućnost, ne popravljamo stanje. Neka naše misli ostanu u sadašnjosti. Jer, kako kaže Isus u Mt 6,25, ‘sutra će se samo brinuti za sebe (…), a vaš Otac zna što vam je sve potrebno.’

Izvadak iz emisije Snaga križa koju je pripremio don Darko Poljak, a koja se na Hrvatskome katoličkom radiju emitira svakog utorka u 20 sati.

Darko Poljak, svećenik Šibenske biskupije, zaređen je 2000. u Splitu. Nakon što je dvije godine bio župni vikar u župi Gospe od Zdravlja u Splitu, odlazi na postdiplomski studij u Rim (Gregoriana), gdje stječe magisterij iz fundamentalne teologije. Potom preuzima vođenje župa Zablaće i Mandalina, a od 2013. župnik je župe Sv. Jakova Apostola u Marini. Od 2010. je i policijski kapelan u PU Šibensko-kninskoj.

Ključne riječi:
križ život

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja