Budi dio naše mreže

Izazovi na putu duhovnog poziva

'Duhovni poziv je jedna drugačija priča jer ovim putem ne ideš vlastitim snagama. Gospodin kada poziva onda se oslanjaš na Njega i upravo je u tome ljepota redovničkog i svećeničkog poziva'.

/ Mislava Bišćan

Gospodin je taj koji upućuje poziv, no na tome putu postoje mnoge zapreke koje se mogu podijeliti na one unutarnje i na vanjske. ‘Jedna od unutarnjih zapreka je egoizam jer kada prepoznamo da imamo poziv za život u redovničkoj zajednici prvo o čemu počinjemo razmišljati je što sve gubimo. Uopće ne razmišljamo što ćemo sve dobiti ako krenemo za Gospodinom’, istaknuo je fra Stjepan Brčina u emisiji ‘Snaga križa’ Hrvatskog katoličkog radija koju je vodila s. Dijana Lončarek.

Fra Stjepan Brčina je promicatelj duhovnih zvanja franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu i odgojitelj kandidata za svećenički poziv. Govoreći o duhovnom pozivu istaknuo je da najviše poziva dolazi iz molitvenih zajednica. U njima se često budi klica duhovnog zvanja, a postoji i takav ambijent da ona može i rasti. Upravo tako se rodio i moj poziv, kazao je fra Stjepan koji je bio član molitvene zajednice Božjeg milosrđa.

Fra Stjepana Brčinu za svećenika je zaredio papa Franjo

Još jedna vrlo česta unutarnja zapreka za ostvarenje duhovnog poziva je strah, strah od nepoznatog. ‘Kada nas Gospodin poziva On želi da se oslonimo na Njega i ponekada nas poziva u nepoznato ili nedovoljno poznato. U takvim trenucima važno je da se ne prepustimo strahu’, naglasio je fra Stjepan. Kazao je da poznajem mnoge koji dan danas tapkaju na mjestu jer zbog straha nisu napravili iskorak, jer su dopustili da ih strah paralizira.

‘Duhovni poziv je jedna drugačija priča jer ovim putem ne ideš vlastitim snagama. Gospodin kada poziva onda se oslanjaš na Njega i upravo je u tome ljepota redovničkog i svećeničkog poziva’.

Na putu ostvarenje duhovnog poziva postoje i izvanjske zapreke, a to su svakako druge osobe. Poznajem mnogo mladića koji su osjetili klicu poziva međutim imaju obitelji koje su zapreka, kazao je fra Stjepan Brčina koji je deveto dijete u obitelji. Postoje obitelji koje u crkvi mole za duhovna zvanja, ali kada u njihovoj obitelji netko kaže da želi ići u samostan ili postati svećenik onda su prvi koji ustaju protiv. Ne prepoznaju, nažalost, svi vrijednost duhovnog zvanja u obitelji. Fra Stjepan je upozorio da treba misliti o sreći tih mladih ljudi, a ne o onome što bismo mi željeli.

Radost služenja Gospodinu

Ne smijemo zaboraviti onu najveću zapreku, a to su svijet i đavao. Fra Stjepan ističe da se često događa da kada počneš razmišljati o duhovnom pozivu u životu ti se sve posloži – dobiješ posao koji nisi mogao dobiti godinama, pojavi se idealna djevojka koju si zamišljao cijeli život itd. Događa se niz kušnji kako ne bismo ostvarili ono što Gospodin želi od nas.

‘Đavao će učiniti sve da se neko zvanje ne ostvari. Molitva je ono što nam može pomoći i druga bitna stvar su sakramenti, sakramentalni život. Uz molitvu i sakramente potrebna je i duhovna pratnja’.

U emisiji je također svjedočio o svome pozivu i kako ga je Gospodin jednoga popodneva u 15 sati spasio od utapanja. Od toga dana njegov je život krenuo drugim smjerom. Na kraju je kazao da radost koju sada osjeća kao redovnik i svećenik prije nije mogao osjetiti jer je bio ispunjen strahom. ‘Duhovni poziv je prije svega služenje, ali radosno služenje’, zaključio je fra Stjepan Brčina.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja