Nazivajući poniznost lijepim cvijetom koji resi malo duša, prva svetica trećeg tisućljeća, Faustina Kowalska, u svom Dnevniku o poniznoj duši inspirativno piše: „Nad poniznom dušom otvara se nebo i na nju se izlijeva more milosti. (…) Takvoj duši Bog ništa ne odbija."

Nemoj se bojati novih početaka! Kršćanin nije osoba što sebično čuva već izgrađeno, nego se hrabro usuđuje započeti i novu „zgradu“ svoga života.

Svećenik je uvijek tu za druge, za svoje vjernike. Tko odbaci svećenika, prije ili kasnije odbacit će i Boga.

Crkvi najbolje možeš pomoći ako za nju moliš; svećeniku najbolje možeš pomoći ako za njega moliš; prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci najviše ćeš pomoći moleći za njih. Tko moli držeći krunicu u rukama, nalikuje na čovjeka koji voli pomagati. Molitelj uvijek pomaže.

Dok smo bili mlađi, učili smo slušajući starije, učitelje i profesore, ali i čitajući knjige. Mnoštvo je pročitanih knjiga iza tebe, iza mene. Iskreno, nisu me sve pročitane knjige oplemenile; neke mogu lako zavesti, a neke će te pak pokušati uvesti u razne ideologije. I danas pomno pazim što čitam, jer ono što čitam, to i postajem.

Nered ili kaos nikad ne može i neće biti kreativan. Čovjek će iz nereda ili kaosa rijetko postići nešto dobro ili milosrdno.

Nedavno sam bio jako tužan. Šetao sam poljem sȃm. Nedugo zatim naišao je jedan čovjek i ostali smo malo u razgovoru. Budući da je primijetio moju tugu, rekao mi je nešto što nikad neću moći zaboraviti. Rekao je: „Nije grijeh biti tužan, ali nemoj dopustiti da te tuga potopi. I upamti: kad god budeš tužan, pogledaj u nebo! Gdje god da se na ovoj Zemlji nalaziš, ne postoji mjesto gdje nećeš moći vidjeti nebo, samo je potrebno dignuti glavu i pogledati.“

Jedino ja mogu biti kriv što društvo i svijet u kojem živim nisu bolji, jer baš ja nisam dao najbolje od sebe. Zato nemoj olako krivca tražiti u drugima! I ti poput Chestertona ponizno priznaj da si katkad samo ti kriv. Ako zbilja želiš promijeniti ovaj svijet, ponajprije promijeni sebe! Budi bolji, već sada!

Ni slava, ni oružje, ni novac, ni sve bogatstvo ovoga prolaznog svijeta ne može te, čovječe, ispuniti ni obradovati kao što to može učiniti dobri Bog. Naspram Boga i njegove neograničene ljubavi tvoj je život jedno veliko ništa, bez Boga tvoj je život omeđen ogromnom prazninom.

I najviše čine ljudi koji čine dobra djela, ali ne pripisuju ih sebi, već jedino Bogu i njegovoj milosti. A najmanje čine oni što sva dobra djela egoistično pripišu sebi.