Kada određenu osobu ne voli, čovjek često ne prihvaća ni ono što ona radi, ma koliko god to dobro i općekorisno bilo. Takav čovjek ne gleda srcem, nego razumom.

Koliko si puta bio sam i osjećao se napušteno, a dobri Bog ti je poslao divnu osobu koja je unijela radost u sumornu svakodnevicu? Koliko si puta u teškim životnim situacijama osjetio da nema izlaza, a Bog ti najedanput otvori vrata?

Zato napusti „otok“ ovoga zamamnog svijeta i započni novi život ondje gdje zbilja možeš živjeti – u Božjoj blizini.

Katkad je i malo svjetla dovoljno da rasprši i najcrnju tamu. Ovome svijetu treba više svjetla.

Ako tvoja dobrota nije jednaka prema svima, onda je ona zaista siromašna.

Crkva treba hodočastiti svijetom zajedno sa svojim vjernicima. Nema sumnje da su svetoga Ivana Pavla II. „rodila“ hodočašća. Zato ne zaboravi hodočastiti kao kršćanin! Na hodočašću se rađa i čuva vjera.

Najljepšu sliku o Svetom Trojstvu dao je teolog Istočne Crkve, mistik Šimun.

Ova nas priča može naučiti kako nikad ne smijemo zaboraviti Božje lice, jer ako ga zaboravimo, nikad nećemo biti sretni ni imati mira.

Isus će zauvijek biti tu da te utješi, da te ohrabri, da te zagrli. Ne postoji trenutak u tvome životu u kojem nećeš moći vidjeti svoga Gospodina. On je oduvijek tu – jučer, danas i sutra.

Isus nikome nije uskratio svoju Riječ. I na kraju – najvažnije što trebaš znati jest to da je Isus uvijek govorio s ljubavlju. I ti, dragi prijatelju, možeš i moraš svima govoriti o Isusu, ali samo pod uvjetom da govoriš s ljubavlju.