PROVJERAVAMO: Je li papa Franjo prvi papa koji će biti pokopan izvan Vatikana?

Želja pape Franje, izrečena u intervjuu, da bude pokopan u rimskoj bazilici Svete Marije Velike izazvala je medijska nagađanja vezana uz izbor grobnog mjesta. U srijedu 13. prosinca 2023. objavljen je članak na portalu net.hr pod naslovom „IZBJEGAVA RASKOŠ / Papa Franjo, koji puni 87 godina, bit će prvi papa koji neće biti pokopan u Vatikanu“.

Crkveni povjesničar vlč. izv. prof. dr. Daniel Patafta s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objasnio je je li odluka pape Franje o njegovom sprovodu novina u povijesti Crkve i je li uistinu riječ o nečemu što nitko dosad nije napravio.

„Papa Franjo je 266. papa u povijesti Katoličke Crkve, kao nasljednik apostola Petra, i biskup Rima, službom i simbolikom vezan uz grad Rim. Međutim, uvid u povijest papinske službe kroz 2 tisuće godina otvara nam jedan novi i nepoznati svijet običaja, praksi, života, ali i smrti pojedinih papa. Od 265 preminulih papa oko stotinu ih je pokopano u bazilici sv. Petra, a posljednji papa pokopan izvan bazilike sv. Petra bio je Lav XIII. (1878. – 1903.) pokopan je u lateranskoj bazilici. Samo ovih nekoliko činjenica pokazuje da mjesto pokopa preminulog pape nije kanonski određeno, nego je kroz povijest najčešće bilo određeno papinom osobnom željom ili nekim povijesnim trenutkom koji je diktirao sahranjivanje preminulog pape izvan bazilike sv. Petra, pa ponekad i izvan grada Rima.“

Vlč. Patafta podsjetio je da su podatci iz prvih stoljeća kršćanstva o papinskim grobnicama često sumnjivi, nepotpuni, neutemeljeni ili kontradiktorni.

„Jedno od poznatijih mjesta gdje su se pokapali prvi pape bile su Kalistove katakombe, izgrađene u razdoblju između 250. i 300. godine. Papa Zefirin imenovao je đakona Kalista čuvarom tih katakombi gdje se vrlo brzo formirala tzv. ‚papinska kripta‘. Grobni prostor unutar katakombi gdje su pokopana šesnaestorica papa. Nakon što se ‚papinska kripta‘ u 4. stoljeću popunila, sljedeći pape pokapani su u okolnim katakombama. Ove podzemne grobnice ranog kršćanstva postale su mjesta hodočašća na grobove papa i mučenika nakon 313. godine. Provale barbarskih naroda, saracenska opasnost, depopulacija i opća nesigurnost u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku doveli su do smanjivanja urbanog područja grada Rima. Srednjovjekovni Rim zatvara se unutar gradskih zidina, a relikvije mučenika i papa su iz katakombi prenesene u rimske bazilike sv. Petra, Presvetog Spasitelja, Svete Marije Velike i u druge rimske crkve. Uglavnom, u antičko doba i u ranom srednjem vijeku pape su pokapani na području grada Rima i Rimske biskupije.“

Zato odluka pape Franje nije neuobičajena, iako je odmak od konvencionalnih grobnih mjesta papa u novijoj povijesti, rekao je profesor Patafta i nastavio:  „Bazilika sv. Petra sadrži prostor tzv. Grotte Vaticane, tri metra ispod bazilike sv. Petra, u dužini koja uključuje glavni oltar i doseže otprilike polovinu središnje lađe. Prostor sustava hodnika i niša jest u biti ostatak stare Konstantinove bazilike iz 4. stoljeća, gdje se uz grobnice različitih uglednika nalaze i grobovi papa. Bazilika sv. Petra ostala je kroz stoljeća duhovna referentna točka za kršćane diljem svijeta zbog tradicije da se ovdje nalazi grob sv. Petra.“

Naglasio je da je teško precizno utvrditi koliko je papa pokopano u bazilici sv. Petra jer se stariji izvori često razlikuju u podatcima. Predmnijeva se da je od 265 papa njih oko 140 pokopano u bazilici sv. Petra. Dodao je da su brojni papinski grobovi u bazilici uništeni prilikom rušenja stare Konstantinove bazilike i izgradnje sadašnje. Ustvrdio je da se trend čestog pokapanja papa unutar bazilike sv. Petra može pratiti tek unatrag 400 godina te da, iako je bazilika središnja točka Rima i najpoznatija crkva na svijetu, mnogi pape nisu pokopani u njoj.

„Za pape prvih stoljeća na temelju sačuvanih pisanih i arheoloških izvora zna se da su u početku bili sahranjivani u katakombama. Osim Kalistovih katakombi, gdje je pokopana većina papa ranokršćanskog razdoblja, neki su pokopani u drugim rimskim katakombama, da bi do 9. stoljeća njihovi zemni ostatci bili preneseni u bazilike, crkve i kapele u gradu Rimu. Prvi papa za kojega je zabilježeno da je pokopan unutar prostora portika (trijema na ulazu) u baziliku sv. Petra bio je Lav I.  (440. – 461). Papa Grgur I. Veliki (590. – 604.) izvorno je pokopan u bazilici sv. Petra, ali je tijekom rušenja stare bazilike njegovo tijelo više puta premještano unutar vatikanskih crkava, da bi naposljetku ponovno bilo vraćeno u novu baziliku sv. Petra. Uglavnom od 6. do 9. stoljeća nalazimo papinske grobnice unutar bazilike sv. Petra. Tada započinje pokapanje papa na različitim drugim mjestima. Papa Hadrijan III. (884. – 885.) pokopan je u kripti ispod glavnog oltara opatijske crkve u Nonantoli. Zatim, Benedikt VII. (974 – 983.) pokopan je u crkvi Svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu. Silvestar II. (999. – 1003.) u lateranskoj bazilici, ondje je pokopan i Sergije IV. (1009. – 1012.). Prvi papa za kojeg se zna da je pokopan izvan grada Rima je Klement II. (1046. – 1047.) čija se grobnica nalazi u katedrali u Bambergu. Upravo njegov slučaj smrti i izbora grobnog mjesta pokazuje da ni u starini nije postojalo pravilo gdje se papa treba sahraniti. Klement II. bio je bamberški biskup prije izbora za papu, kad je 9. listopada 1047. umro u blizini grada Pesara u središnjoj Italiji, njegov tijelo preneseno je u Bamberg i položeno u sarkofag. Jedini razlog pokopa u Bambergu bila je Papina osobna želja jer je jako volio taj grad u kojemu je nekada bio biskup. Ovo je ujedno jedina papinska grobnica koja se nalazi sjeverno od Alpa.“

U razdoblju od 11. do 15. stoljeća pape se pokapaju uglavnom u rimskim crkvama i bazilikama, ali ih ima dosta koji se sahranjuju izvan grada Rima, ustvrdio je izv. prof. dr. Patafta.

„Veliki reformator papa Grgur VII. (1075. – 1083.) umro je u progonstvu u Salernu i pokopan je prvo u crkvi sv. Mateja, a zatim 1578. u katedrali u Salernu. Njegov nasljednik, benediktinac Viktor II. (1086. – 1087.) pokopan je u svojoj matičnoj opatiji Montecassinu. Tijekom Drugog svjetskog rata tijelo mu je pred razaranjem opatije preneseno u rimsku baziliku sv. Pavla izvan zidna, da bi 1963. ponovno bilo vraćeno u obnovljenu baziliku. Gelazije II. (1118. – 1119.), benediktinac iz opatije Cluny, bio je pokopan u svojoj matičnoj opatiji. Opatija i njegova grobnica uništeni su u vrijeme Francuske revolucije 1792. godine. Kroz ovo srednjovjekovno razdoblje pape se najčešće pokapaju u nadbazilici Presvetog Spasitelja, bazilici sv. Lovre i bazilici sv. Petra.

Neki pape sahranjeni su i u talijanskim katedralama: Lucije III. (1181. – 1185.) umire prije početka Trećeg križarskog rata u Veroni i pokopan je u veronskoj katedrali; Urban III. (1185. – 1187.) se zbog sukoba s carem Fridrikom III. i pobune u Rimu sklonio u grad Ferraru, tu je umro i pokopan je u gradskoj katedrali; Inocent IV. (1243. – 1254.) umro je u Napulju nakon trijumfalnog zauzimanja grada i poraza normanskog kralja Manfreda od Sicilije, pokopan je u napuljskoj katedrali; Urban IV. (1261. – 1264.) umro je tijekom putovanja u Perugii i pokopan je u tamošnjoj katedrali; papa Klement IV. (1265. – 1268.) rezidirao je u gradu Viterbu cijelog svog pontifikata, gdje je pokopan prvo u crkvi dominikanskog samostana Santa Maria in Gradi, da bi mu 1885. tijelo bilo preneseno u franjevačku crkvu sv. Franje na stijeni u Viterbu.

Niz drugih papinskih grobnica može se naći u talijanskim katedralama izvan Rima. Uglavnom su pape tu pokapani jer su se zatekli na tom mjestu u trenutku smrti ili su izrazili želju da budu ondje sahranjeni. Od 265 preminulih papa tridesetorica su pokopana izvan grada Rima.

U vrijeme tzv. ‚Avinjonskog sužanjstva‘ (1309. – 1378.), kada pape pod utjecajem francuskih kraljeva stoluju u Avignonu umjesto u Rimu, pokapaju se u avinjonskoj katedrali ili obližnjim opatijskim crkvama na prostoru Francuskog kraljevstva. Većina ovih grobnica bit će uništena ili devastirana tijekom Francuske revolucije, osobito u vrijeme antiklerikalnog nasilja 1792. godine

Grgur IX. (1370. – 1378.) vraća papinsko sjedište u Rim, gdje 1378. i sahranjen je u crkvi sv. Franciske Rimske. Njegovi nasljednici također nastavljaju praksu pokapanja u rimskim bazilikama ili talijanskim katedralama i opatijskim crkvama. Otkako je Grgur IX. vratio sjedište papinstva iz Avignona u Rim svih 67 papa koji su umrli od tada sahranjeni su u rimskim crkvama i bazilikama, od kojih 40 u bazilici sv. Petra. Posljednji papa pokopan izvan Rima bio je Grgur XII. (1406. – 1415.) koji je abdicirao na Saboru u Konstanzu kako bi se priveo kraju ‚Veliki zapadni raskol‘, kada je Crkva imala trojicu papa, od kojih je Grgur bio jedini legalan. Pokopan je u katedrali sv. Flavijana u Recenati, u pokrajini Marche.“

Crkveni povjesničar Patafta naglasio je da bazilika sv. Petra kao grobno mjesto papa postaje vrlo aktualna u vrijeme reformacije kada se želi istaknuti papinska uloga kao nasljednika apostola Petra, naspram protestantskog negiranja papinske službe.

„Od završetka Tridentskog sabora 1563. do danas Petrovu službu vršila su 42 papa, od kojih četrnaestorica nisu pokopana u Vatikanu. Bazilika sv. Petra ostala je mjesto gdje su se pape najčešće pokapali posljednjih 400 godina, ali ne i jedino. Pio IV. (1559. – 1565.), Papa koji je zaključio Tridentski sabor, pokopan je u rimskoj bazilici Svete Marije od Anđela i Mučenika. Druga trinaestorica papa od 17. do početka 20. stoljeća sahranjena su isključivo u rimskim crkvama i bazilikama. Papa Franjo je prvi papa koji je nakon više od 120 godina odlučio biti pokopan izvan Vatikana, u bazilici Svete Marije Velike. Prije njega u toj bazilici pokopani su i drugi pape.

Honorije III. (1216. – 1227.) prvi je pokopan u ovoj bazilici po vlastitoj želji jer je tu prije služio kao kanonik. Ovdje je pokopan i papa dominikanac sv. Pio V. (1566. – 1572.), koji je prvotno pokopan u bazilici sv. Petra, iako je oporučno tražio da bude pokopan u svom rodnom gradu Boscu u sjevernoj Italiji. Ovdje su pokopani pape: Siksto V., Klement VIII., Pavao V. i Klement IX., koji je posljednji sahranjen u ovoj bazilici 1699. godine.“

„Povijest papinskih posljednjih počivališta vezana je uz grad Rim, ali često su druge povijesne okolnosti određivale mjesto njihovog posljednjeg počivališta. Tragični su posljednji dani pape Pija VI. (1775. – 1799.) koji umire kao zarobljenik revolucionarne Francuske u gradu Valenceu u Francuskoj, napola paraliziran 29. kolovoza 1799. Sahranjen je na mjesnom groblju kao običan građanin bez ikakvih obilježja papinske službe. Tek će nakon konkordata koji je Pio VII. potpisao s Napoleonom 1801. biti dostojno pokopan 17. veljače 1802. u bazilici sv. Petra.

Problematično je bilo organizirati sprovod i sahraniti pape Pija IX. i Lava XIII. Papa Pio IX. (1846. – 1878.) ponovno je 1854. posvetio baziliku sv. Lovre izvan zidina i nadgledao njezinu obnovu, u sklopu koje je dao izgraditi svoj mauzolej. Kad je 1870. nasilno ukinuta 1100 godina stara Papinska Država, Pio IX. se zatvorio u Vatikan i odbio priznati zauzimanje grada Rima od strane nove Kraljevine Italije. Velike političke napetosti i antiklerikalni naboj određenih političkih skupina u Italiji pokazali su ružno lice tadašnje anticrkvene politike. Pio IX. umro je 1878. u Vatikanu i pokopan je u bazilici sv. Petra, a kako je oporučno želio biti pokopan u bazilici sv. Lovre, 1881. organizirana je noću tajna sprovodna povorka od sv. Petra do sv. Lovre. Antiklerikalci i slobodni zidari organizirali su prosvjede prijeteći da će baciti Papino tijelo u Tiber, stoga je povorku morala osiguravati talijanska vojska. Nakon teških prijetnji i nemira, Pio IX. pokopan je u bazilici sv. Lovre izvan zidina.

Isto se dogodilo i s njegovim nasljednikom Lavom XIII. (1878. – 1903.), posljednjim papom sahranjenim izvan bazilike sv. Petra, koji je želio biti pokopan u nadbazilici Presvetog Spasitelja, u blizini pape koji je obilježio srednji vijek, Inocenta III. U strahu od ponovnih nemira i mogućnosti skrnavljenja papinskih zemnih ostataka njegovi nasljednici Pio X. i Benedikt XV. nisu se usudili organizirati sprovodnu povorku i pokop Lava XIII. u lateranskoj bazilici. Učinio je to tek Pio XI. 1924. godine, dvadeset jednu godinu nakon smrti Lava XIII. Kao i kod Pija IX., sprovodna povorka i pokop u bazilici Presvetog Spasitelja organizirani su potajno i noću.“

U tekstu članka objavljenog na net.hr se, za razliku od naslova, točno navodi da će papa Franjo „biti prvi u više od sto godina koji će biti pokopan izvan Vatikana“ te se dodaje da je posljednji papa pokopan izvan Vatikana Lav XIII.

ZAKLJUČAK: Ako papa Franjo prema svojoj želji bude pokopan u bazilici Svete Marije Velike, prema postojećim povijesnim zapisima, neće biti prvi papa koji će biti pokopan izvan Vatikana. Točno je da će u tom slučaju biti prvi papa nakon Lava XIII. pokopan izvan bazilike sv. Petra. Stoga je naslov članka nepotpun i navodi na krivi zaključak pa se karakterizira kao zavaravajuć i mamilica.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.