Povod razgovoru o duševnoj i tjelesnoj patnji bilo je Evanđelje koje govori o ženi koja je zahvaljujući svojoj vjeri u Isusa, nakon 12 godina ozdravila od krvarenja.

„Za mene je to snažan preokret gdje On njoj govori kćeri. Ona za Isusa nije na prvom mjestu bolesnica niti žena koja krvari, već kćer, odnosno ona koja je u svim svojim patnjama i bolestima za Boga sačuvala svoje dostojanstvo. Mislim da je to u patnji, jedan veliki izazov za one koji pate, za one koji ih liječe, blisku rodbinu, sačuvati uvijek tu svijest da se radi o djetetu Božjem, o nečijoj kćeri, sinu, ocu, bratu. Ona se na taj način oslobađa i od srama i od krivnje, onoga s čime se mnogi bolesnici suočavaju”, kazao je svećenik i psihoterapeut doc. dr. Josip Bošnjaković dodajući kako se često bolesni ljudi osjećaju samo i izolirano, a u tome im i mi i Gospodin možemo pomoći.

Bošnjaković je kazao i kako većina nas prolazi kroz veće ili manje patnje, ali da usprkos tome možemo biti sretni i zadovoljni u zajedništvu s Bogom. „Bog je garancija naše sreće i zadovoljstva patili ili ne patili, bili bolesni ili zdravi, s Bogom možemo biti i s Bogom smo radosni”, istaknuo je ovaj svećenik i psihoterapeut.

Zato i mi možemo pridonositi biranim riječima i djelima, da ne nanosimo duhovnu i emotivnu bole drugima.

Naglasio je također kako uzroci naših patnji i bolesti često dolaze od ljudi. Radi se o klevetanjima, poniženjima, posramljivanjima, ogovaranjima. „To je nešto što nas na emotivnoj razni jako pogađa. Zamislite da netko u tvrtki od sto ljudi proširi krivi glas o nekoj osobi, koju patnju doživljava ta osoba na emotivnoj i duhovnoj razini. Tijelo tada pomaže duhu i duši da se nosi s tom patnjom. Zato i mi možemo pridonositi biranim riječima i djelima, da ne nanosimo duhovnu i emotivnu bole drugima”, objasnio je doc. dr. Josip Bošnjaković.

Fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor kazao je kako su i bolest i patnja sastavni dio naših života od čega ne možemo pobjeći. „Čovjek treba prihvatiti tu činjenicu svoje ljudskosti i svojih slabosti, svojih patnji. Ta krhkost nije sama sebi cilj, nego Gospodin nam otvara tu perspektivu vječnog života i naravno ovo današnje Evanđelje nam govori da je On došao u tu našu stvarnost u tu našu krhkost, ali je došao jer je donio život vječni i donosi ono što samo Gospodin može, pravu riječ, pravu snagu u nošenju patnje. Kao što smo vidjeli Gospodin puno puta i ozdravlja i oslobađa kako bi pokazao da je došao kako bi čovjeku dao pravi smisao života i postojanja”, objasnio je fra Matić.

Čovjek treba prihvatiti tu činjenicu svoje ljudskosti i svojih slabosti, svojih patnji.

Dodao je i kako se duhovno može oboljeti ukoliko se krštena duša otvori okultnome. „Puno puta su to neki putevi koji dodatno mogu raniti i donijeti teret ljudskom životu. Puno puta tu su i neke vrste inicijacije kroz koje ljudi ulaze, a to je doista nešto što ostavlja duboki trag najprije na toj duhovnoj razini, a kasnije se to sve manifestira na psihofizičkom stanju osobe”, pojasnio je voditelj Kuće susreta Tabor u kojoj vodi seminare za oslobođenje, ozdravljenje i iscjeljenje.

Svjedočanstvo o svojoj fizičkoj i duhovnoj patnji, u emisiji je iznio animator u Kursilju Josip Deglin. On je sa petnaest godina obolio od raka i na kraju ostao bez jedne ruke. Objasnio je kako je kroz patnju osjetio koliko mu je zapravo Bog blizu i da Bog sa njegovom patnjom ima neki viši cilj. „Ja to stvarno gledam kao dar kojeg mi je Bog dao da ga iskoristim, da me osnaži i da na tako neki očiti način, očituje djela Božja”,
istaknuo je Deglin.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: