Kršćanin je čovjek koji gleda Božjim očima.

Draga braćo i sestre!

Toliko smo puta bili u situaciji da ne vidimo dobro. Naravno, to se ne odnosi samo na naš fizički vid – tu si još možemo pomoći naočalama i drugim pomagalima – nego na gledanje očima vjere, očima srca. A toliko toga je oko nas i u nama što jednostavno ne možemo vidjeti drukčije, nego samo vjerom.

Temelj naše vjere, uskrsnuće i vječni život, možemo promatrati jedino kroz prizmu kršćanske nade i očima vjere.

Koliko se god znanstvenici, psiholozi i mnogi drugi bavili pitanjem ljudske smrti i onoga što slijedi poslije, njihova pitanja ostaju bez odgovora. Mogu li kršćani dati odgovore na njih? Ne samo da mogu, nego i trebaju.

Kako kaže sveti Petar u svojoj poslanici: „…budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1Pet 3,15b). Ovo je osobito važno kad se radi o pitanjima smrti, vječnoga života, uskrsnuća i molitve za pokojne.

U trenutcima kad se susrećemo sa smrću naših najbližih, naših voljenih, ni mi kršćani u vremenu žalovanja nismo pošteđeni različitih pitanja i sumnja koje nam nadolaze.

Nije lako susresti se s nemoći koju donosi smrt.

Nije lako promatrati otvoreni grob, niti grobni humak, znajući da je u njemu tijelo nama drage osobe. Teško nam padaju dani i godine u kojima nastojimo pronaći način kako popuniti prazninu, kako umanjiti tugu, kako ići dalje. Ta pitanja znaju biti posebno teška u ovim danima kad intenzivnije razmišljamo, spominjemo se i molimo za naše pokojne.

Prazan Isusov grob – ilustracija / Foto: Depositphotos.com

Odgovor je samo jedan: i život i smrt, i sadašnjost i budućnost, moramo znati gledati Božjim očima.

Starozavjetni pravednik i vjernik Job, u današnjem prvom čitanju, uspoređuje smrt sa snom, iz kojega će se čovjek smrtnik probuditi na trajno gledanje Boga – visio beatifica – blaženo gledanje.

Upravo je to ono što nas naša kršćanska vjera uči o vječnome životu.

Vječni život je gledanje i vječno zajedništvo s Bogom, Bogom kojega ćemo u vječnosti kao svojega gledati.

U Svetom pismu gledanje je puno više od običnoga statičkog promatranja, ono je aktivno  i uključuje participiranje – sudjelovanje u svemu onomu što se gleda, snažno prožimanje i povezivanje s onim koga gledamo. Današnja Božje riječ zato i kaže da vidjeti Sina, znači baštiniti život vječni: „…tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja da ga uskrisim u posljednji dan“ (Iv 6,40b). Pozvani smo gledati (u) Krista očima vjere.

Jedino tako možemo razumjeti ono što je Božja volja za nas i kad nam ju je teško prihvatiti.

Pogled u Krista raspetoga, Krista spasitelja ljudi, daje nam nadu da nitko neće zauvijek propasti – nestati, nego da je Božja volja da se svi ljudi spase i baštine vječni život.

Kristovo evanđelje što smo ga navijestili upravo o tome govori. Bog Otac poslao je svoga Sina da svi ljudi mogu biti spašeni. Jedino tako ima smisla posjećivanje grobova naših najmilijih, molitva koju upućujemo za njih, misna slavlja i bilo kakvo drugo sjećanje na naše pokojne. Vjera u Krista raspetoga i uskrsloga, podržava našu kršćansku nadu, bez koje bi sve bilo uzaludno.

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

A nada ne postiđuje (usp. Rim 5,5), kako veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima. Naprotiv, nada je jedna od tri stožerne kreposti kršćanskoga života i djelovanja. Stoga i danas budimo ljudi nade, hodočasnici nade, kako nas je pozivala ova Godina svetoga jubileja. Kao vjernici, uz molitvu, cvijeće i svijeće, koje prinosimo za svoje pokojne, donosimo sebi i drugima nadu.

U ovim danima budimo oslonac svim ožalošćenima, svima koji možda gube nadu, koji zbog tuge i žalosti ne mogu vidjeti i gledati očima vjere.

Dok pristupamo grobovima naših pokojnika, sjetimo se u molitvi i svih onih za koje možda nema tko moliti. Mnogi će danas ići od groba do groba ili od groblja do groblja.

Neka taj naš hod bude ispunjen kršćanskom nadom da Gospodin, koji je gospodar života i smrti, želi da svi oni koji su njegovi (a to su svi ljudi, svaki čovjek), budu u zajedništvu s Njime i svima svetima u nebu.

Dok budemo zajedno sa svećenikom ili sami izgovarali molitvu: Pokoj vječni daruj im, Gospodine, znajmo da taj vječni pokoj označava blaženo gledanja Boga i neprestanu radost zbog zajedništva s Njime.

Svjetlo uskrsloga Krista svijetlilo našim pokojnima, a nama obasjavalo put vjere i nade, sve do vječnoga života.