Jedno jutro osjetio sam intenzivnu i neobjašnjivu želju da odem ispovjediti svoje grijehe. Pokušavam ići otprilike svakih šest tjedana, ali ovo za mene nije bio rutinski posjet svećeniku. Trebao sam se rasteretiti brojnih lakih grijeha koje sam počinio otkako sam se zadnji put ispovjedio. Mogao sam vidjeti pravu prirodu ovih grijeha kao ogroman teret na mojim ramenima, kao maglu koja me sprječava da vidim put ispred sebe i kao prepreke u mom odnosu s Gospodinom. Znam da su ta zapažanja istinita jer sam se u trenutku kad sam napustio ispovjedaonicu osjećao kao da je skinuta ogromna težina, moj duhovni vid je obnovljen i ponovno sam bio usredotočen na služenje Isusu, piše Randy Hain s katoličkog portala Integrated Catholic Life.

Grijeh ima težinu

Svaki grijeh koji počinim mišlju, riječju ili djelom pretvara se u prtljagu koju nosim sa sobom. Kako se težina nakuplja, počinjem osjećati suhoću u svom molitvenom životu. Opravdavam se što ne čitam Sveto pismo i druge knjige o našoj katoličkoj vjeri. Moj entuzijazam za svjedočenjem svoje vjere s drugima postaje prigušen pod teretom grijeha koje nosim. Moj odnos s Kristom je negativno pogođen i radost koju bih trebao osjećati ustupa mjesto mučnoj sumnji u sebe i krivnji – sve zbog grijeha. Sramim se priznati da se osjećam tako loše kada težina grijeha postane prevelika. Ove loše navike koje se uvlače moji su znakovi upozorenja, ali obraćam li pažnju na ta upozorenja dovoljno brzo? Kako se izvući iz ovog negativnog obrasca?

Mir: Foto /AnthonyTori/Unsplash

Stani i razmisli sa mnom samo na minutu. Kada ste zadnji put bili na ispovijedi? Kako ste se osjećali u trenutku kada ste bili odriješeni od svojih grijeha i činili svoju pokoru? Usporedite taj osjećaj sa svojim današnjim stanjem uma. Jeste li primijetili neke od znakova upozorenja koje sam spomenuo u drugom odlomku? Sve što nisam spomenuo? Svrha ovih pitanja nije izazvati osjećaj krivnje. Samo vas želim potaknuti da zastanete i razmislite malo, kao što sam ja nedavno, o tome kako nas nagomilani grijeh izbacuje iz kolosijeka i postavlja prepreke između nas i služenja Kristu.

Kada ste zadnji put bili na ispovijedi? Kako ste se osjećali u trenutku kada ste bili odriješeni od svojih grijeha i činili svoju pokoru?

Razvio sam veliku zahvalnost za divan dar pomirenja. Kad sam 2005. čitao o katolicizmu prije mog obraćenja u Crkvu godinu dana kasnije, odmah me privukao ovaj sakrament. Jasno sam razumio kroz Sveto pismo da je Krist svojim učenicima dao moć da odriješe grijehe i da su naši svećenici Kristovi izaslanici i nasljednici prvih učenika. Ako pitate katoličkog obraćenika o tome kada je prvi put sudjelovao u ovom sakramentu, nemojte se iznenaditi koliko je duboko i snažno to iskustvo bilo za njih. Svoju prvu ispovijed obavio sam kao četrdesetogodišnjak i iskustvo ispovijedanja desetljeća grijeha za mene je bilo i zastrašujuće i katarzično. Nikada neću zaboraviti koliko sam se bolje i oslobođeno osjećao kad sam odbacio teret koji sam nosio sve te godine i kada je ploča bila pometena!

Sloboda / Foto: Pixabay

Lako nam je jednostavno reći: “Ići ću češće na ispovijed!” Svakako je poželjno da češće sudjelujemo u ovom sakramentu, ali želim sve nas potaknuti da pažljivo razmislimo o pravoj pouci ovog razmišljanja: naši grijesi, ako ih se ne odreknemo i ne ispovjedimo, negativno će utjecati na naš odnos s Isusom Kristom i svakodnevno prakticiranje naše katoličke vjere. Druga lekcija je izbjegavanje destruktivnih obrazaca: Pomirenje, nakon kojeg slijedi razdoblje grijeha, Pomirenje, nakon kojeg slijedi razdoblje istih grijeha…ludilo! Kako rasti na našem putu vjere i razbiti ovaj obrazac? Molimo vas da razmotrite ove praktične radnje kako biste smanjili teret grijeha, prekinuli štetne rutine i učinili sakrament pomirenja plodonosnijim:

Molite za pomoć i vodstvo

Nemojte ići sami. Molite našeg Gospodina za pomoć. Prepustite Mu terete u molitvi. Borite se kroz “suhoću” u molitvi i nastavite Ga tražiti. Sluša i uvijek je spreman pomoći. Sve što On traži od nas je naše potpuno predanje Njegovoj volji.

Vježbajte ispit savjesti svakodnevno

Odvojite nekoliko minuta svaki dan da pregledate svoje postupke. Gdje sam pogriješio? Što je to uzrokovalo? Dnevni ispit je od velike pomoći. Razmotrite ove upute svetog Ignacija Loyolskog: “Postoji pet točaka u ovoj metodi općeg ispita savjesti. Najprije zahvalite Bogu za primljene milosti. Drugo, molim za milost da upoznam svoje grijehe i da ih se oslobodim. Treće, zatražite račun moje duše od vremena uskrsnuća do sadašnjeg ispita. Trebao bih ići jedan sat za drugim, jedno razdoblje za drugim. Najprije treba ispitati misli, zatim riječi i na kraju djela… Četvrto, traži oprost od Boga našega Gospodina za grijehe. Peto, odlučite se popraviti s Božjom milošću. Završi molitvom Očenaša.”

Tražite uzorke i ponavljanja

Koje grijehe ponavljamo? Razmotrite s kim smo i okruženja u kojima se nalazimo kada činimo ove grijehe. Često se možemo izvući iz loših krugova izbjegavajući ljude i situacije koje potiču grijeh. Pokojni p. John A. Hardon, D.I. jednom je napisao: “Druga riječ za loše navike je “porok”. Te se loše navike stječu ponavljanjem loših radnji. Možda imamo naviku neljubaznih riječi ili sebičnog ponašanja, za koju su možda trebale godine da smo je stekli. Na prirodnoj razini, trebale bi godine da se te loše navike pretvore u suprotne vrline. Ali uz milost sakramenta ispovijedi, možemo pobijediti te poroke u rekordnom vremenu, iznad svih ljudskih očekivanja.”

Prezri neprijatelja

Knez ovoga svijeta je Đavao i on nas nikad neće prestati hvatati u zamku, sijati sjeme sumnje i odvesti nas na krivi put. Naša najbolja obrana od njega je ostati što bliže Kristu u molitvi i kroz Euharistiju. Čisto srce, oslobođeno grijeha i očišćeno sakramentom pomirenja, vuče nas prema Gospodinu i drži neprijatelja podalje. Sveti Alfonz Liguori je napisao: “Đavao ne dovodi grešnike u pakao otvorenih očiju: on ih najprije zaslijepi zlobom njihovih vlastitih grijeha. Prije nego padnemo u grijeh, neprijatelj se trudi da nas zaslijepi kako ne bismo vidjeli zlo koje činimo i propast koju sami sebi nanosimo vrijeđajući Boga. Nakon što počinimo grijeh, on nas nastoji učiniti nijemima, kako bismo kroz sram mogli prikriti svoju krivnju u ispovijedi.”

Immenrae_ Đavao kuša Isusa/Public Domain

Budite potpuno otvoreni i pošteni s našim Ispovjednikom

Sve recite svećeniku! Ne možemo očekivati ​​da će nam biti oprošteno ako iskreno ne podijelimo ono što smo učinili ili propustili učiniti. Također, trebamo tražiti smjernice o sprječavanju grijeha kao i oprostu od grijeha, a naši svećenici su tu da nam pomognu. Sveti Franjo Saleški to lijepo sažima: “Idi svome ispovjedniku; otvori mu svoje srce; pokaži mu sve zakutke svoje duše; prihvatite savjet koji će vam dati s najvećom poniznošću i jednostavnošću. Jer Bog, koji ima beskrajnu ljubav prema poslušnosti, često čini korisnim savjete koje primamo od drugih, a posebno od onih koji su vodiči naših duša.”

Pouzdajte se u Božje milosrđe

Služimo milosrdnom Bogu punom ljubavi koji nam je uvijek spreman oprostiti. Moramo vjerovati i imati hrabrosti da naš Nebeski Otac želi samo ono što je najbolje za nas. Razmislite o riječima pape sv. Ivana Pavla II.: „Ispovijed je čin poštenja i hrabrosti – čin povjeravanja sebe, iznad grijeha, milosrđu Boga koji voli i oprašta.“

FOTO: BOŽJE MILOSRĐE

Dr. Peter Kreeft kaže: “Crkva je bolnica za grešnike, a ne muzej za svece.” Svi griješimo i padamo. Imajmo na umu da su ti grijesi uteg oko našeg vrata, zamagljuju nam vid i zapreke su našem odnosu s Kristom. Češći odlazak na ispovijed velik je korak, ali razmislite o prilikama da se oslobodite tog tereta povećanom samosvijesti, drugačijim djelovanjem, dubljim razmišljanjem, snažnijim molitvenim životom i iskrenim pouzdanjem u Božje milosrđe. Voditi živote vjernih katolika usredotočene na Krista dovoljno je izazovno.