Strah i anksioznost ili tjeskoba nisu od Boga i nisu dobri za ljude, a nisu ni dobri motivatori niti “savjetnici”. Zapravo, odluke donesene u stanju tjeskobe i straha uglavnom nisu dugoročno dobre odluke. Tjeskoba i strah često nas drže zatočenima u skučenom sobičku i sa skučenim mogućnostima izbora, koje vide najgore u drugima, ali i u sebi samima. Neosporno je da u svakom slučaju imaju izravan i stvaran utjecaj na ljude i teško je oduprijeti im se. Jako je puno pristupa i terapija koje bi mogle biti od pomoći, a stručni savjeti zlata vrijede. Također je važno staviti taj problem i u molitvu i pouzdati se u Božju pomoć. Zamislite kako bi bilo u svemu vjerovati svijetu i ljudima i djelovati bez straha (ipak, ne i bez opreza), donosi portal ignacije.

Moliti s problemom

Prvo treba zamoliti Boga za pomoć – samo jednostavno priznati da te tjeskoba paralizirala i zamoliti Boga da ti pomogne sasvim je dobar početak. Zatim treba zadržati fokus na Bogu, stalno se moliti i koristiti Boga kao sidro u svakome danu. To je stvarna molitva, a ne samo bogobojazna misao ili površna molitva, nego stvarna borba s demonima s kojima se svakodnevno susrećeš. Pomoći će ako osvijestiš problem i nazoveš ga pravim imenom, bilo da se radi o tjeskobi, strahu ili zabrinutosti. Sljedeći korak je pretočiti to izravno u molitvu, moliti s problemom i na taj način prizivati izljev Božje milosti u njega. Djelotvorno je priznavati da smo ranjivi i ponizno tražiti pomoć. To je molitva predanja ili poziv Bogu da hitno pomogne.

Nađi svoju strelovitu molitvu

Tjeskobni se ljudi često ne mogu moliti na uobičajeni način, npr. moliti se sjedeći na mirnom mjestu, jer im to samo pojačava negativne misli i povećava tjeskobu: Možda osjećaju da se ne mole kako treba, a ponekad i da ih je Bog napustio. Strelovita molitva je kratka rečenica koju ponavljamo i koja nas smiruje, smanjuje količinu misli i usredotočuje nas na Boga. Probaj neke od ovih:

“Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!” (Lk 23,46; Isus citira Ps 31,5)

“Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.” (Isusova molitva)

“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Gospodina Boga – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jr 29,11)

“Tražio sam Gospoda, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.” (Ps 34,5)

“Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši.” (Iv 14,27)

Traži milost koja ti treba

Traži Boga točno ono što želiš, preklinji za to. U Ignacijevom je rječniku to poznato kao “moliti za milost”. Taj jednostavan korak ima velik utjecaj, jer te dovodi u kontakt s tvojom čežnjom, a također i s Božjom čežnjom da te iscijeli. Ponavljaj nešto poput “pomozi mi da budem smiren iznutra i da osluškujem”, “daj mi unutarnji mir”, “pokaži mi rješenje ovog problema s tjeskobom, s kojom se borim” ili čak “pomozi mi da prestanu ove odvratne misli”. Redovito se vraćaj na tu želju tijekom dana, a osobito prije početka vremena molitve.

Bog je protiv tjeskobe

Biblija nam često govori kako se Bog jasno protivi tjeskobi i zabrinutosti, smatrajući ih nedostatkom vjere. Puno puta čujemo rečenicu “ne bojte se” ili “ne budite zabrinuti”. Isus stalno govori ljudima da ne žive u strahu i da umjesto toga vjeruju. On također, kao protutežu strahu, preporučuje povjerenje u Boga, da se predajemo Bogu umjesto da smo tjeskobni i zabrinuti te da promijenimo život i živimo novim životom u Duhu. Biblija naglašava da je Bog ljubav i da Bog želi da budemo slobodni kako bismo živjeli sretnim životom služeći drugima. Anksioznost ili tjeskoba očito sprečava sreću, povezivanje s drugima i sa svijetom (našom “misijom”) i često se može činiti da je oprečna pravoj vjeri.

Priznati da tjeskoba nije dobra i da nije od Boga

To zvuči logično, ali često nam se čini razumnim da ćemo smanjiti svoju tjeskobu ako podlegnemo njezinim zahtjevima. Ali lako možeš postati njezinim robom i ona može početi kontrolirati tvoj život tako da u njega uvodi sve više rituala, navika i vrsta ponašanja koje ju smanjuju. Problem je u tome što tjeskoba sve više zaposjeda čovjeka i pretvara se u tiranina. Može biti teško prepoznati što ona jest, zavodljiva napast i strašan gospodar, nešto što nije dobro i nije od Boga. Ignacijanskim rječnikom, prepoznavanje toga je skidanje maske zavodljivosti ili prevari, lažnim obećanjima koje tjeskoba daje i stavljanje svih njih na pravo mjesto: “Ja sam više od svojih misli ili tjeskobe, ja sam dijete Božje, vrijedno mirnog uma i unutarnjeg spokoja.”

Uđi u svoje tijelo

Često tjeskoba vrti misli ukrug i zadržava te u tvojoj glavi. Važno je raditi protiv toga i pokrenuti tijelo. Gotovo svaka vježba, bilo to hodanje, trčanje, plivanje, odlasci u teretanu i sl., pomoći će neutralizirati djelovanje tjeskobe. Plivanje u hladnoj vodi naročito se pokazalo učinkovitim za raspoloženje i za neutralizaciju negativnih učinaka tjeskobe. Kad ne možeš učiniti ništa drugo, jednostavno izađi van i hodaj; zaboravi na “savršeno mjesto” i na “savršen dan”. Prihvati da je sada dovoljno i da je Bog ili božansko s tobom gdje god da jesi i koliko god se činilo nemogućim. Ipak, bilo kakav kontakt s prirodom ili boravak izvan kuće stvarno pomaže. Zapamti da se prvih 15-20 minuta može činiti kao gubljenje vremena, i moguće je da ćeš biti pod ekstremnim stresom ili da će te mučiti misli koje će ti neprestano prolaziti kroz glavu, no moraš vjerovati da će se stvari poboljšati. Tada te tvoj um pokušava odgovoriti od toga. I opet, pomaže kad se ovako moliš: “Pomozi mi da nađem mir, trebam predah.” Učini to riječima koje ti prve dođu. Može ti pomoći i koji redak psalma: “O, Bože, Ti si moj Bog, gorljivo tebe tražim”; “Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih”; “Smiri se i znaj da sam ja Bog tvoj”.

Bdij nad svojim raspoloženjem i nad obrascima razmišljanja

Moramo profiltrirati i ispitati svoje misli, pažljivo ih odvagnuti i procijeniti jesu li dobre, odnosno konstruktivne, ili nisu. Često čujemo dva glasa, jedan dobar i od Boga, a drugi loš i razoran, kojim upravljaju tjeskoba i strah. Jedan od ključnih načina razotkrivanja lažljivih misli je promišljanje i učenje kako čuti svoj unutarnji glas. To se tradicionalno zove savješću, no precizniji naziv bi bio svjesnost ili osviještenost. Postoji unutarnje osjetilo ili “nos” koji možemo razviti da bismo mogli donijeti odluku koji glas treba slušati. Postoji također i opipljivo stanje nelagode, “pogrešnosti” i negativnosti koji prati “loš” glas te jednako snažno stanje ispravnosti, lakoće i života koji prati “dobar” glas. Ovdje puno može pomoći osvrt na proživljeno: ugrađivanje filtera na posljedice iskustava ili misli. To je pogled unatrag na iskustvo kao da gledamo očima mudre i suosjećajne osobe i jasno vidimo što je bilo dobro, a što lažno i nepotrebno. To neizbježno od nas zahtijeva da se pokrenemo, da zamijenimo negativne misli pozitivnima (koristeći se principima kognitivne bihevioralne terapije ) i postupno se počnemo kretati prema svjetlu. To je vještina koju možemo uvježbavati.

Egzamen

Egzamen ili osvrt na dan doslovce znači ispitivanje savjesti; misli i osjećaja; želja i tegoba koje se u nama javljaju i koje imaju velik utjecaj na nas. Ključ za promatranje samih sebe je osvještavanje osjećaja bez direktnog dodira s njima, a potrebno je puno vježbe da shvatimo da mi nismo naši osjećaji i da postoji “prostor” između njih i nas. Jasno, ključno je baviti se tim “prostorom”. To je temeljna samosvijest i znanje koje nam dozvoljava da upravljamo svojim emocijama, a ne da smo žrtve privremenih osjećaja. Cilj ovog promišljanja je postati svjestan unutarnjeg glasa i razgovora sa samim sobom, izaći iz vode koja me nosi i sagledati kamo me ta voda zapravo nosi… To se zove razlučivanje. Npr. tjeskoba može imati znatan utjecaj na osobu i zaposjesti ju ako osoba ne pazi. Biti ne-svjestan je dozvoliti kaosu da neprovjeren kraljuje.

Proces molitve u tjeskobi:

1. Pripremi se; očisti prostor, upotrijebi glazbu ili disanje da se usredotočiš, posvijesti si svoje tijelo, zapitaj se kako se osjećaš psihički, emocionalno i duhovno. Uoči kako se tjeskoba manifestira na tvom tijelu.
2. Moli za milost; izravno zamoli što doista želiš, prizovi u um svoj ‘nered’, imenuj to što želiš od Boga i oblikuj tu molbu kao milost, Božji dar za koji moliš.
3. Pomoli se; upotrijebi neku od gornjih strelovitih molitvi.
4. Smisli ritual ili radnju kojom izražavaš svoju želju za unutarnjim mirom, npr. otvori ruke moleći Boga za mir i prinesi ih srcu tražeći Ga da taj mir osjetiš unutar sebe.
5. Na kraju promisli: prođi u mislima cijelu molitvu, što odskače, u kojem si dijelu bio rastresen, što ti je Bog govorio. Što bi sljedeći put promijenio?
6. Zaključna molitva: zahvali na svemu što si primio, zamoli oprost grijeha, predaj sve Bogu, moli za druge (zagovaranje).
7. Djeluj: posveti se nečemu, traži savjet ili prihvati pomoć, iscijeli neki odnos, promijeni strašljive navike, djeluj protiv negativnih misli, više se moli, itd.