Ponekad je teško vjerovati ili možda bolje – povjerovati. Hebrejska riječ za vjeru, aman, u doslovnom prijevodu podrazumijeva oslanjanje na nekoga ili nešto. Mi, koji pokušavamo nasljedovati Krista pozvani smo uvijek i iznova na oslanjanje. Naravno, kada spominjem oslanjanje – mislim na oslanjanje na Boga.

Osloniti se na Nekoga

Životne brige nas nekada previše smetu. I to je razumljivo – ljudi smo i živimo u svijetu. Životne poteškoće nekada nas toliko pritisnu da se zaboravljamo oslanjati na Nekoga i prepuštamo se turobnom sivilu svakodnevnice.

Hebrejska riječ za vjeru, aman, u doslovnom prijevodu podrazumijeva oslanjanje na nekoga ili nešto. Mi, koji pokušavamo nasljedovati Krista pozvani smo uvijek i iznova na oslanjanje.

Tko je taj na koga se trebamo osloniti? I hoće li uopće nešto i promijeniti? Zanimljivo je koliko smo zapravo nevjerni. Zanimljivo je koliko smo zapravo mi ljudi – bića zaborava. Zanimljivo je koliko se više oslanjamo na svoje osjećaje i ono “što se nama čini” umjesto na ono što nam Bog želi reći.

Što je to vjera? Kako vjerovati? Kome vjerovati i zašto? Na treću nedjelju došašća, kada nam Crkva na poseban način poručuje – radujte se, kao da dobivamo razlog više za vjerovati. Kao da dobivamo ono malo nade koje nam je u nekim trenucima života toliko presudno i potrebno.

Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i opterećeni, poručuje nam Isus. Ne neki, nego – svi. I ti. Posebno ti, koji ovo čitaš. Osloni se na ona obećanja koja imamo u Kristu. Žao mi je što u trenutku pisanja ovih riječi ne pronalazim one riječi koje bi ti olakšale to da mi povjeruješ i žao mi je što je ovo toliko jednostavno da izgleda kao najobičnija floskula. A nije… Dođe li tko meni, neću ga izbaciti, stoji u Ivanovu evanđelju. Toliko je Kristovih riječi zapisano u Sv. pismu, a opet, kao da to ne vrijedi za nas, kao da mi znamo bolje, kao da se te riječi ne dotiču ove moje stvarnosti koju živim. Istina je pak u tome da te riječi imaju snagu preobraziti stvarnost koju živim i pomoći mi da je gledam novim očima – Isusovim očima, odnosno – očima vjere.

Zanimljivo je koliko smo zapravo nevjerni. Zanimljivo je koliko smo zapravo mi ljudi – bića zaborava. Zanimljivo je koliko se više oslanjamo na svoje osjećaje i ono ‘što se nama čini’ umjesto na ono što nam Bog želi reći.

Unatoč mom sivilu i unatoč tome što možda proživljavaš najturbulentnije razdoblje do sada, Crkva ti poručuje – raduj se. Bog ti preko Crkve govori: uvijek ima nade. Uvijek možeš krenuti ispočetka. Nikada ništa nije izgubljeno. Vjerujem u tebe, dijete moje.

Pun sućuti je Bog tvoj

Kako bih te, dragi čitatelju, što zornije uvjerio u ovu stvarnost, poslužit ću se mislima prof. Tomislava Ivančića koji je zapisao ovako:

Isus te motri. Htio bi razgovarati s tobom.
Htio bi na trenutak biti s tobom.

Gledaj njegov brižan pogled kako pretražuje sve predjele tvoga života da bi te pronašao i izveo na slobodu.
Dok se ti gubiš, on je u potrazi za tobom. On pita za tebe.
On šalje svoje glasnike da te pronađu.

On čezne za tobom. Ti si mu biser života.
Radi tebe je sišao na zemlju, uzeo ljudsko tijelo, dao se raspeti na križ i poslao svoju silu, snagu s neba, da bi njome pronašao izlaz iz tvojih slijepih ulica.

Ne samo da te čeka, on te brižno traži.
Ugledao te i ti si na svom bespuću zapazio njegov pogled i ubrzo začuo njegove korake kako ti se približuju…

I dalje ne vjeruješ? Uvjeri se u to da ne pišem ove misli jer mi se tako čini da bi trebalo biti, već iznosim ono što je zapisano o vjeri mnogih biblijskih likova. Sv. Pavao je zapisao: Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Sv. Petar u svojoj nam poslanici poručuje: Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.

Još uvijek se stigneš osloniti na Nekoga, na Nekoga tko te ljubi i simpatizira, tko je htio da postojiš. Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, lijepo je zapisano u Poslanici Hebrejima. Barem poželi nadati se. Barem razvij želju za željom. Bog i s time može napraviti čudo.