Kao mala djevojčica, Sveta Terezija od Isusa (Ávilska) htjela je postati mučenica. Kao mlada odrasla osoba bila je zaokupljena taštinama i svjetovnim brigama. Željela je veličinu, ali je samo morala smisliti načine kako to postići. To je značilo borbu i bol, ali kad je pronašla odgovor, uspjela je pokazati drugima kako pronaći pravu veličinu i kako živjeti u njoj.
Tereza je potjecala iz bogate obitelji, ali njihovo bogatstvo nije joj moglo pomoći da pronađe veličinu za kojom je čeznula, piše Michael R. Heinlen s portala Simply Catholic. Ambivalentna u vezi s brakom i vjerskim životom, doživjela je nemir. Ušla je u samostan karmelićanki u svom rodnom gradu Ávili u Španjolskoj, namjeravajući samo isprobati takvo življenje jer je očajnički željela mir i zadovoljstvo nakon nečega poput duševnog sloma i dugog razdoblja bolesti.
Kao i mnogi svetci, Terezija je dosegla duhovnu granicu prije nego što je uspjela identificirati i težiti istinskoj veličini za kojom je čeznula u dubini svoje duše.
Karmel u koji je Terezija ušla nije pogodovao životu molitve koji je doista željela. Bila je nezadovoljna labavošću svojih prvih godina u vjerskom životu i ponovno je patila od napada lošeg zdravlja. Oporavivši se, odlučila je poslušati savjet prijatelja i čvršće se posvetiti mentalnoj molitvi. Brzo se uvjerivši u suprotno, nastavila je trpjeti posljedice.
U nekom drugom obraćenju, Terezija je spoznala intimnu Božju prisutnost u svom životu. To je bilo sredstvo za istinsku veličinu i natjeralo ju je da bude žena molitve i djelovanja. Ustrajnošću u molitvi došla je do veće svijesti o Božjoj prisutnosti i njegovoj ljubavi prema njoj. Doživjela je kako je molitva nužno sredstvo jedinstva s Bogom za koje smo stvoreni, da naš život ima smisla samo u Bogu.
Terezija je bila žena od djelovanja koja je s tim znanjem krenula u reformu kvalitete vjerskog života u svom karmelskom redu. Kako bi ojačali i očistili Crkvu nakon protestantske reformacije, bilo je mnogo reformatora vjerskih zajednica koji su imali slične ideje kao i Terezija – naime, da je potrebno preoblikovati vjerski život. Bilo je potrebno vratiti način života koji su zamislili njihovi osnivači.
Reforma njenog karmelskog reda u Španjolskoj nije bila lak zadatak za ženu u to doba. Njezine reforme bile su žestoko kritizirane i na njih se gledalo sumnjičavo. Mnogi unutar reda su reforme vidjeli kao prijetnju svom načinu života. Malo je onih koji su vjerovali njezinim tvrdnjama da je njezin reformski pokret ukorijenjen u Gospodinovim vizijama. A ipak je ustrajala s majčinskom ljubavlju.
Osnovala je gotovo 20 samostana, sve vezano strogim poštivanjem drevnog karmelskog pravila. Tu su bile i dodatne vjerske kuće za muškarce, ponekad otvorene u suradnji s drugim poznatim karmelskim španjolskim mistikom i reformatorom svetim Ivanom od Križa. Terezija je također napisala niz duhovnih djela.
Učenje Tereze Ávilske opstalo je kroz stoljeća, dijelom zbog njihove višestrane privlačnosti i univerzalne pristupačnosti. U sažetom, ali dubokom opisu, papa Pavao VI. opisao je njezine spise kao da je dala do znanja “majci izuzetne jednostavnosti, a opet učiteljici izuzetne dubine”.
Sveta Terezija Ávilske kanonizirana je 1622. godine, a njezin se blagdan 1688. godine proširio na sveopću Crkvu – prvu ženu nemučenicu koja je tako poštovana. Njezin je blagdan 15. listopada.