Nije dovoljno dolaziti na misu i živjeti bljutavo. To ne znači biti kršćanin. Biti kršćanin znači biti Kristov, a to pak znači nasljedovati njegov primjer.
Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina br. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. Brat Jakov od Križa inače je liječnik, a ove jeseni zaređen je za đakona. Na društvenim mrežama je promišljao o izazovima svakoga kršćanina. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.
Nije dovoljno dolaziti na misu i živjeti bljutavo. To ne znači biti kršćanin. Biti kršćanin znači biti Kristov, a to pak znači nasljedovati njegov primjer. Primjer njega koji je liječio bolesne, koji je hranio gladne, koji je išao marginaliziranima i nije mario što će drugi oko njega govoriti. Nije dosta samo naša vjera, potrebna su i djela, potrebna je ta vjera ljubavlju djelotvorna. Vjera koja će nas mijenjati, vjera zbog koje će ljudi na nama vidjeti da smo vjernici. Jer to je ono što ljude privlači Bogu. Neće nitko doći Kristu kad nas vidi namrštene i neljubazne i u svom balončiću. Biti svjetiljka znači odašiljati tu Božju ljubav, to znači biti kanal Božje milosti u svijetu. Bog nema drugih ruku osim naših da čini dobro ovim svijetom.
Neće nitko doći Kristu kad nas vidi namrštene i neljubazne i u svom balončiću.
Čak i ako ti je teško, izađi iz sebe, izađi iz svog nutarnjeg kaosa i kreni pomagati. Psiholozi sve više govore koliko je to važno za naše psihičko zdravlje: volontirati, pomagati, biti tu za druge i kad je tebi teško. Izađi, kreni, svijetli svijetu. Da bismo mogli svijetliti, nužno moramo i gorjeti. Kao što svijeća o kojoj Isus u evanđelju govori mora izgarati da bi ostvarila svrhu koja joj je namijenjena, tako moramo i mi.
Da bismo mogli svijetliti, nužno moramo i gorjeti.
Prestanimo brinuti o tome što to izgaranje podrazumijeva, prestanimo se bojati boli, samoće, umora, bolesti, smrti. Prepustimo brigu o tim stvarima Gospodinu da ih on vodi. Izgarajmo i rasvjetljujmo tamu ovoga svijeta. To je naš poziv u svijetu.