Danas slavimo svetkovinu Svete Marije Bogorodice. Danas je i prvi dan nove građanske godine. Naizgled ova dva spomena nemaju nikakve veze. Međutim, prvo nam čitanje, tumačeno u svjetlu Kristova rođenja i Marijina bogomajčinstva, otkriva važnost današnjeg dana.

Božji je blagoslov čovjekova trajna želje i molitva. Za tim su blagoslovom težile sve generacije Izraelaca, jer je to bio siguran znak Božje prisutnosti u narodu. Za tim blagoslovom čeznu i sve generacije kršćana. Nešto lijepo se događa u ljudskom biću kad smo blagoslovljeni, nešto neopisivo se rađa i nastaje kad primimo blagoslov. Božji nam blagoslov otvara nove početke, nove mogućnosti i obzore, osnažuje nas, on je naš vjetar u jedra.

Upravo je početak nove godine vrijeme kad se obično odlučujemo na nešto novo, nešto drukčije u svome životu od onoga kako je bilo dosad. U tom smo nastojanju svjesni svoje krhkosti, spoznajemo da ne možemo sami biti ustrajni u tim svojim dobrim i plemenitim nastojanjima. Isto tako smo svjesni da se ljudska pomoć brzo nasuče, često već na prvoj ozbiljnoj prepreci. Koliko god bi nam drugi htjeli pomoći, ipak vidimo da neke promjene u svome životu možemo izvršiti jedino sami. Ostajemo tako prepušteni sebi, ne zato što su nas drugi ostavili, nego zato što u životu postoje odluke i promjene na koje se nitko drugi ne može odvažiti umjesto nas. Redovito se one tiču onih najdubljih i najtemeljnijih odluka te njihova provođenja u djelo. Vrlo brzo shvatimo da nam ljudska pomoć tu ne vrijedi previše.

U tim tako važnim situacijama, nama vjernicima preostaje jedino pouzdati se u Božju pomoć, te tražiti od njega blagoslov za dane koji su pred nama. U tom traženju vrlo brzo shvatimo da svoju volju moramo uskladiti s Božjom, a ne obrnuto, kako bi naši dani i godine bili ispunjeni smislom. Utječemo se Bogu svaki put iznova, jer nam naše iskustvo govori da je ovaj krhki život satkan od radosti i nadanja, tuge i žalosti, iskušenja i tjeskobe, od trenutaka zdravlja i bolesti. Tu shvaćamo da jednostavno nismo dostatni sami sebi, da ne možemo sami ići kroz život. Potrebna nam je Božja pomoć i njegov blagoslov u svim trenucima našega života. Zato ovaj blagoslov, koji smo čuli u prvome čitanju tako raznježuje naša očekivanja i nadanja te obasjava nove početke i daje nam sigurnost da je Bog na našem životnom putu. Ovako glasi taj blagoslov: »Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!«

Čovjekove odluke i nadanja i sve njegove želje u novoj godinu ništa su bez ovoga blagoslova. Svaka dobra odluka, želja, htijenje i pokušaj ostaju samo dobra nakana ako nas Bog ne čuva, ako nas on svojim licem ne obasjava, ako nam on nije milostiv, ako on ne svrati svoj pogled na nas. Sva postignuća su ništa bez Božjeg mira, bez mira duše koji samo Bog može dati. Bez njegova mira ništa nije kako treba, a s njegovim mirom sve je onako kako treba biti. On je mir naš! Jednom riječju, sve je ništa bez Božjeg blagoslova. Bez njegova blagoslova sve  je samo poput kuće sagrađene na pijesku. Samo Božji blagoslov može učiniti da sva naša nadanja, sve naše želje i odluke koje donosimo, ne samo svake godine, nego svakoga dana, budu istinski plodne i da se ne uruše kao kule od karata.

Nama kršćanima ovaj je blagoslov donijela Blažena Djevica Marija. Bogorodica. Ona je rodila onoga koji je blagoslov svim narodima, onoga kojim će se blagoslivljati svi narodi zemlje. Krist je naš blagoslov. On je blagoslov svim pokoljenjima. Marija Bogorodica donosi taj blagoslov u naša srca, u naše obitelji i domove. Zato danas, na početku nove godine, slavimo njenu svetkovinu. Slavimo svetkovinu Marije Bogorodice koja je čovječanstvu donijela istinski blagoslov zbog kojega i mladi i stari blagoslivljaju Gospodina Boga Izraelova, koji je u Kristu pohodio i otkupio svoj narod. Neka nas ovaj blagoslov prati cijeloga života!

Uz dopuštenje uredništva, prenosimo propovijed dr. sc. Hrvoja Kalema prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.