Red slavljenja ženidbe između katoličke strane i katekumenske ili nekršćanske strane slavi se na isti način kako je opisano u prethodnom poglavlju, samo s ovim obrednim trenucima:

• (obred prijema [uvodni obredi; dva načina]): može se i izostaviti ako to savjetuju okolnosti (br. 155)
• služba riječi
  • bira se jedno čitanje iz Starog ili Novoga zavjeta
  • psalam
  • Aleluja s pripadajućim retkom
  • Evanđelje
  • homilija
• slavljenje ženidbe – pitanja prije privole – privola (dva načina)
  • prihvaćanje privole
  • (Blagoslov i predaja prstenova) – može se izostaviti ako to savjetuju okolnosti (br. 165)
• sveopća molitva (molitva vjernika)
• Oče naš
• Ženidbeni blagoslov ili molitva nad zaručnicima – bira se prema okolnostima
• svršetak slavlja

Kako je i vidljivo iz same strukture slavlja, ovo ženidbeno slavlje ima svoje posebnosti koja je već vidljiva u obredu prijema koji se, ako to savjetuju okolnosti, može izostaviti.

Druga posebnost nalazi se kod blagoslova i predaje prstenova, obredni trenutak koji se može potpuno izostaviti ili prilagoditi okolnostima. Ukoliko se ne izostavlja, tada zaručnik koji nije kršćanin prigodom predaje prstena govori samo ove riječi: „I. primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i moje vjernosti“, a ako je kršćanin onda će još dodati i riječi: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (br. 167).

Treću posebnost nalazimo kod molitve Oče naš koju mole kršćani (br. 170), a četvrta, ujedno i posljednja nalazi se kod ženidbenog blagoslova. Ako bi se on zbog okolnosti trebao izostaviti tada se moli ova molitva: „Usliši, Gospodine, naše ponizne molbe i ustanove svoje koje si odredio za porast ljudskoga roda, blagohotno prati da se ono što je tvojom stvaralačkom snagom združeno s tvojom pomoću sačuva. Po Kristu Gospodinu našemu.“ (br. 174).

Ukratko o slavlju ženidbe između katoličke strane i katekumenske ili nekršćanske strane

Ako se ženidba slavi između katoličke strane i katekumenske ili nekršćanske strane, zaručnici nakon učinjenog postupka za ženidbu i nakon što se utvrdi da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju, zajedno sa svećenikom koji ih vjenča dogovaraju ovim redoslijedom:

• način ulaska u crkvu
• pjesme: ulaznu, psalam (antifona), Aleluja, nakon predaje prstena, izlaznu
• čitanja
• način izricanja privole
• blagoslov i predaju prstena
• sveopću molitvu (molitvu vjernika)
• ženidbeni blagoslov ili molitvu nad zaručnicima
• potpisivanje čina sklapanja ženidbe
• način izlaska iz crkve

Također, uz ove detalje za svećenikom je potrebno dogovoriti (pitati) i za:

• tko i kako uređuje liturgijski prostor za vjenčanje
• snimanje i fotografiranje za vrijeme slavlja ženidbe
• sviranje/pjevanje tijekom ovoga slavlja
• druge detalje ili nejasnoće, a vezani su uz ženidbeno slavlje u crkvi

Zaključak

S obzirom na različite želje zaručnika u pripremi slavlja sakramenta ženidbe, obrednik Red slavlja ženidbe nije dobro shvatiti kao onoga koji ograničava, već kao onoga koji daje jasne odredbe, upute i smjernice za dostojanstveno slavlje sakramenta ženidbe.

Pri tome je važno razumjeti kako ni jedno sakramentalno slavlje, pa tako ni ono sakramenta ženidbe, nije privatni čin, već čin Crkve. Samim time, onda su se i svi dionici sakramentalnog slavlja dužni držati reda slavlja kako je ono opisano u obredniku za pojedini sakrament imajući na umu da je

Krist uvijek prisutan u svojoj Crkvi, napose u bogoslužnim činima. (…)

„Krist si zaista u tako velikom djelu, kojim se Bog savršeno proslavlja i ljudi posvećuju, uvijek pridružuje Crkvu, svoju predragu Zaručnicu, koja zaziva svojega Gospodina i po njemu iskazuje štovanje vječnome Ocu.

S pravom, dakle, bogoslužje vrijedi kao vršenje Kristove svećeničke službe; u njemu se pomoću osjetilnih znakova označuje i na način svojstven pojedinom znaku udjelotvoruje posvećenje čovjeka, a otajstveno Tijelo Isusa Krista – naime Glava i njezini udovi – vrši cjelokupno javno bogoštovlje. Stoga je svako liturgijsko slavlje kao djelo Krista svećenika i njegova Tijela koje je Crkva – u najizvrsnijem smislu sveto djelo, čijoj djelotvornosti gledom na isti naslov i isti stupanj nije ravno nijedno drugo djelo Crkve“ (usp. Sacrosanctum Concilium, br. 7).

Sljedeći ovo učenje Crkve, i za slavlje sakramenta ženidbe možemo reći da je sveto djelo i zaključujemo riječima iz Katekizma Katoličke Crkve (usp. br. 1642):

„Kao što je nekoć sam Bog savezom ljubavi i vjernosti prišao svome narodu, tako sada Spasitelj ljudi i Zaručnik Crkve po sakramentu ženidbe dolazi ususret kršćanskim supruzima.“

On ostaje s njima, daje im snage da ga slijede uzimajući na se svoj križ, da se nakon padova ponovno dižu, da si uzajamno opraštaju, da nose terete jedno drugoga, da budu „podložni jedni drugima u strahu Kristovu“ (Ef 5, 21) te se ljube nadnaravnom, nježnom i plodnom ljubavlju.

U radostima njihove ljubavi i obiteljskog života on im već na ovome svijetu daje predokus svadbene gozbe Jaganjčeve.“