Sestra Ivka redovnica je Družbe školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Zahvalna je, kaže, što toliko dobrih ljudi pomaže misijama no nerijetko je pitaju što zapravo ondje radi. 

„Osim što približavamo ljude Isusu, najviše vodimo brigu o djeci – za školovanje, liječenje i hranu. Uganda je prelijepa zemlja ali u toj lijepoj zemlji živi mnogo krajnje siromašnih. Dodatni je problem što upravo oni najsiromašniji uglavnom žive negdje daleko, u selima pa je do njih uvijek i teško doći“, govori sestra Ivka. 

Tamošnje stanovništvo uglavnom živi od onoga što uspiju uzgojiti (ako to vremenski uvjeti dopuste) no mnogo je izbjeglica, onih koji su pobjegli iz susjednih zemalja zbog ratova ili gladi: 

„Država je napučena, mnogo je izbjeglica. Oni doista nemaju kako zaraditi; nema posla, nemaju što raditi, nemaju svoju zemlju, nemaju što obrađivati. Nemaju niti gdje živjeti. Ako uspiju iznajmiti sobu, plaćaju je radom. Obitelji imaju brojnu djecu, a nerijetko nemaju mogućnosti školovati ih i hraniti. Djeca često ne idu u školu nego ostaju doma raditi. Mnogi ne znaju pisati ni čitati“, svjedoči s. Ivka. 

Obitelji imaju brojnu djecu, a nerijetko nemaju mogućnosti školovati ih i hraniti. Djeca često ne idu u školu nego ostaju doma raditi.

I nakon šest godina u misijama, nemoguće je „naviknuti“ se na prizor izgladnjelog djeteta: „Dolazi majka s troje djece i kaže mi da ima još troje kod kuće, ali već tri dana nisu jeli ništa. Ne može im dati ni jedan obrok dnevno, a kamoli tri obroka koja su djeci potrebna. Ili kad dođe majka s djetetom koje je na rubu smrti i kaže da je bolesno. Pošaljemo ga u bolnicu a ondje se ustanovi da dijete zapravo umire od gladi.“

U takvim okolnostima školovanje pada u drugi plan. No, sestre franjevke, a među njima i naša sugovornica, svjesne su da bez obrazovanja nema kvalitetnijeg života u budućnosti. 

„U Ugandi živi uglavnom mlađa populacija. Tek nekih tridesetak posto se školuje. Ako u obitelji ima petoro ili šestoro djece, ako nešto i zarade potrošit će na hranu. A ni to nemaju svi. Nije školovanje ondje toliko skupo, ali oni doista nemaju ni to malo i ovise o našoj i vašoj pomoći“, ističe s. Ivka. 

Unatoč svoj tuzi, gladi i siromaštvu, ima i radosnih trenutaka, govori s. Ivka: „Djeca nas slijede, trče za nama pa uđu za nama i u crkvu. Ostanu na Svetoj misi, iako tamo misa traje i po tri sata. To je zanimljivo: nikome se ne žuri. Oni koji pripadaju Crkvi, taj su dan odvojili za svetu misu, za slavljenje Boga i ništa ih drugo ne zanima.“

Sjetite se da u svijetu, možda daleko od vas, postoje ljudi kojima je potrebna vaša molitva.

Što možemo učiniti za Vas i za druge misionare, pitamo je, a s Ivka odgovara: „Htjela bih preporučiti svu našu djecu, mlade ali i starije i bolesne u vaše molitve.

Sjetite se da u svijetu, možda daleko od vas, postoje ljudi kojima je potrebna vaša molitva. Ako odlučite učiniti nešto dobro i pomoći misijama, hvala vam na tome, jer mnogi životi ovise o našoj i vašoj dobroti.“

Posjetite stranicu www.misije.hr i pratite aktivnosti Papinskih miskijskih djela u RH na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR  i www.instagram.com/misije.hr. Za sve dodatne informacije slobodno se javite na broj: 01/ 56 35 055 ili e-adresu: missio.croatia@misije.hr.