Jedan iskusni kršćanski savjetnik jednom mi je rekao kako misli da je 80 do 90 posto problema s kojima se ljudi suočavaju rezultat njihove nespremnosti da oproste drugima. Razlog zbog kojeg je to vjerovao – i zašto se ja slažem s njim – je taj što kada uskratite svoje oproštenje, gotovo se odsječete od Božje milosti i otežate Mu da vam pomogne sa svim drugim izazovima koje imate u životu, bilo da su emocionalne, bračne, financijske ili psihološke. Odsjeći se od Božje milosti je kao odsjeći konop sidra sa svog čamca kada ste usred olujnog mora. Opasno je. I zato stvarno morate dvaput razmisliti prije nego što bilo kome uskratite svoj oprost, piše Anthony Destefano s portala Catholic Exchange.

Ti imaš veću vrijednost od svih zvijezda i planeta zajedno. Nikada i nikome ne smijete biti otirač ili boksačka vreća.

Velika je zbrka oko ove teme. Mnogi ljudi imaju pogrešnu predodžbu o tome što oprost znači. Oprost ne znači da se odričete svog prava na samoobranu. Svatko ima pravo zaštititi se od štete, od zlostavljanja, od laži. Ako ste u nekoj vrsti nasilne veze, Bog ne očekuje da u njoj ostanete. On očekuje da to promijenite ili napustite. Nikad ne zaboravite da imate besmrtnu dušu stvorenu na sliku i priliku Božju. Ti imaš veću vrijednost od svih zvijezda i planeta zajedno. Nikada i nikome ne smijete biti otirač ili boksačka vreća.

Oprost također nema nikakve veze s dobrim osjećajima. Jednostavno je nemoguće da ljudska bića imaju potpunu kontrolu nad svojim emocijama. Ako vas netko jako povrijedi, Bog ne očekuje da se prema toj osobi osjećate toliko topli i nejasni. Kad netko učini nešto zlo, to zaslužuje osudu. Oprostiti nekome nikada ne znači nazvati zlo dobrim. To je laž. A otac laži je đavao – a ne Bog.

Oprost u osnovi znači da čak i ako imate negativne osjećaje prema određenim ljudima, i dalje im želite dobro; zapravo, vi im još uvijek želite najveće moguće dobro, a to je Nebo.

Činjenica je da oprost uopće ne leži u emocijama, već u volji. Kad biste morali mirno odlučivati ​​o sudbini osobe koja vam je nanijela zlo, što biste odabrali? Sasvim je u redu željeti da zli ljudi budu izvedeni pred lice pravde na zemlji ako su učinili nešto loše. Ali ono što nikada ne smijete učiniti je poželjeti im zlo. Ne možete se nadati da će dobiti bolest ili otići u pakao. To ovisi o Bogu – ne o vama.

Molitva/ Foto: Paulo Marcio Dos Santos/ Pexels

Oprost u osnovi znači da čak i ako imate negativne osjećaje prema određenim ljudima, i dalje im želite dobro; zapravo, vi im još uvijek želite najveće moguće dobro, a to je Nebo. To znači da čak i ako ste revoltirani mišlju o tim ljudima, i čak i ako ste legitimno odabrali da se više nikada ne družite s njima, još uvijek se nadate da su oni prigrlili Boga, da im je žao za svoje grijehe, i da će se naposljetku spasiti. Isus je to vrlo jasno rekao kada je rekao da moramo “ljubiti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone” (vidi Matej 5,44). Molitva je zaista težak test kada je riječ o oprostu. To je minimum koji moramo učiniti za one koji su nas povrijedili.

Ne možete to dopustiti – osobito svojim neprijateljima – moć da se miješaju u najvažniju stvar u vašem životu: vaš odnos s Gospodinom.

Sada, kako moliti za ljude koji su vas povrijedili – možda čak i teško povrijedili? U nekim slučajevima to može biti tako nevjerojatno teško da jedino što trebate učiniti jest moliti se da vam Bog pomogne da im oprostite; da vam Bog daje snagu i pouzdanje da se odreknete svoje boli i pouzdate se u njegovu pravdu.

Ako ni to ne možete učiniti, onda je vaša mržnja otišla toliko daleko da vas je doista odvojila od Boga. Je li to nešto što im stvarno želite dopustiti? Razmislite o tome – netko vam čini nepravdu, a povrh izvornog zločina, ta osoba uzrokuje i razdor između vas i Boga. Sada dopuštate toj osobi da vam naudi još više! To je nešto što jednostavno ne možete dopustiti. Ne možete nikome dati – osobito svojim neprijateljima – moć da se miješa u najvažniju stvar u vašem životu: vaš odnos s Gospodinom.

Ako ne možete oprostiti svojoj svekrvi jer vam je učinila nešto loše, onda ne možete očekivati ​​ni da vam Bog oprosti.

Jeste li znali da ne možete moliti ni Očenaš ako ne želite oprostiti drugima? Razmislite o tome što kaže ta molitva: “Oprosti nam duge naše kao što i mi opraštamo dužnicima našim.” Kada izgovorite te riječi, zapravo tražite od Boga da vam oprosti na potpuno isti način na koji vi opraštate drugim ljudima. Dakle, ako ne možete oprostiti svojoj svekrvi jer vam je učinila nešto loše, onda ne možete očekivati ​​ni da vam Bog oprosti. On će vas tretirati na isti način na koji vi tretirate druge. Zapravo, kada izmolite Očenaš u neoprostivom stanju uma, zapravo tražite od Boga da vam ne oprosti! I pogodite što? Neće!

U evanđeljima postoji prispodoba koja savršeno ilustrira ovu tvrdnju (Mt 18,23-35). Riječ je o sluzi koji svom gospodaru duguje ogromnu količinu novca, u današnjoj valuti to bi vjerojatno bilo nešto poput devet milijuna dolara. Gospodar traži plaćanje, ali ga sluga moli da mu da još vremena. Gospodar — čovjek milostiv — oprašta mu sav dug. Naravno, čovjek je presretan, ali na izlasku iz gospodareve kuće slučajno naiđe na kolegu slugu koji mu duguje stotinu srebrnjaka – u današnjem novcu, samo petnaest dolara. Čovjek zgrabi svog suslugu za vrat i zahtijeva da mu se plati ono što je dužan. Sluga ga moli da bude strpljiv, ali čovjek umjesto toga baca slugu u zatvor dok ne vrati dug.

Sada, kad prijatelji sluge čuju za to, odu gospodaru i ispričaju mu što se dogodilo. Gospodar, vidjevši koliko je njegov sluga bio nemilosrdan, sav svoj bijes obrušava na njega: “Zli slugo”, kaže on. “Oprostio sam taj tvoj dug jer si me molio. Zar nisi trebao imati milosti prema svom suslugi, kao što sam ja imao prema tebi?” I u svom gnjevu, predao je čovjeka tamničarima da ga muče.

Dakle, što ova priča znači? Očito, radi se o nama! Mi smo ti koji svom Gospodaru, Bogu, dugujemo golem dug – zapravo, beskonačan dug. Bog nam je dao naše živote. Nikada mu se ne možemo odužiti za to. I umjesto da budemo zahvalni, kako se ponašamo? Mi smo neposlušni cijelo vrijeme! Pa ipak, kad god priznamo svoje grijehe i molimo za oproštenje, Bog nam to daje. On ne samo da nas ponovno dočekuje raširenih ruku, već nam nudi i vječni život na nebu. Drugim riječima, Bog nam sve daje i sve nam oprašta.

Pozvani smo oprostiti sve grijehe – čak i one najbolnije. Pozvani smo opraštati ljudima čak i ako nas nikad ne zamole za oproštenje, čak i ako im nije žao. Pozvani smo biti savršeni u našem opraštanju.

U međuvremenu, kada naše “susluge” griješe protiv nas, što radimo? Bacamo knjigu na njih! Odbijamo im oprostiti. Stavili smo veliki X na njih. Ponekad im čak poželimo kakvo zlo. Zar ne vidite? Mi smo zle, nemilosrdne sluge u prispodobi. Mi smo ti kojima je oprošten dug od devet milijuna dolara, a onda odbijamo oprostiti bijednih petnaestak dolara koliko nam se duguje!

Pa, što mislite kako će Bog postupiti s nama što se ovako ponašamo? U evanđeoskoj priči gospodar predaje čovjeka mučiteljima. To zvuči prilično grubo. Ali zapravo, to je upravo ono što nam se događa kada otvrdnemo zbog neopraštanja. Odsječemo se od Boga i Njegovih milosti. U biti, predajemo se mučiteljima druge vrste – mučiteljima straha i usamljenosti, otuđenosti, tjeskobe i depresije. Kada se namjerno odvojimo od Boga, to je vrsta života na koju smo osuđeni, bez obzira na to koliko novca zaradimo ili koliko uspjeha postignemo.

Jednom zauvijek, pozvani smo oprostiti svima koji zgriješe protiv nas, svaki put kada se ogriješe o nas. Pozvani smo oprostiti sve grijehe – čak i one najbolnije. Pozvani smo opraštati ljudima čak i ako nas nikad ne zamole za oproštenje, čak i ako im nije žao. Pozvani smo biti savršeni u našem opraštanju.

Pa zašto ne pokušati biti savršen za promjenu? Zašto ne biste potpuno očistili ploču? Zašto ne biste iskrcali svu prtljagu neoproštenih grijeha koju ste nakupili tijekom godina? Zašto ne donesete odluku ovdje i sada da ćete oprostiti svima koji su vas ikada povrijedili? Jednom kada to učinite, jamčim vam da ćete biti iznenađeni teretom težine koji je skinut s vaših ramena.