Poplava Gospinih ukazanja

„Bog se nije oglušio na vapaje svog naroda niti je Bogorodica bešćutno promatrala progon svojih štovatelja. Ona ih je bodrila i tješila čak i takvim izvanrednim očitovanjima. Brojna ukazanja Majke Božje, a u 20. stoljeću Katolička Crkva zabilježila ih je više od 300, u Crkvi u Hrvata oko 30, don Živan Bezić nazvao je poplavom Gospinih ukazanja koja su kroz cijelu povijest hrvatskog naroda doprinijela da kao narod opstanemo“, istaknuo je mons. Juraj Batelja na predstavljanju svoje nove knjige „Ukazanja Majke Božje u Kraguljama (Pribić) 1947.“

Knjigu je napisao „svjestan činjenice da se brojni teološki znanstvenici ne želi baviti fenomenom ukazanja, jer lakše je kritizirati u ime znanosti i podilaziti vjerničkom ravnodušju, nego tražiti vjernički fenomen Božjeg govora i Božjeg pohoda svom narodu“.

U knjizi je Batelja zapisao i svjedočanstva živućih svjedoka o Gospinom ukazanju u predjelu Rosulje koje se nalazi između mjesta Pašman i Kraj na otoku Pašmanu, 1946. godine.

Očevici događaja s kojima je 14. siječnja 2026. u župnom uredu u Pašmanu, u nazočnosti župnika Marija Mršića, razgovarao Batelja su pašmanski župljani Marija Burić (rođ. Mađerić), Tome Božin, Julijana Božin (rođ. Pribilović) i Marija Božin (rođ. Mađerić). Vidjelice navodnih ukazanja Majke Božje u Pašmanu bile su djevojčice Katica Gregov (1938.), Dragica Mađarić pok. Milenka (1936.) i Lenka Magić (1936.).

Ukazanje se dogodilo dok su djevojčice bile na ispaši s ovcama.

Prema očevidcima, ljudi su u lipnju 1946. u Rosuljama vidjeli kako se zlatna kugla spušta kroz stablo smokve do zemlje te se poput zvijezde repatice diže iznad Pašmana i odlazi prema Biogradu, preko mora, prema istoku. Usred dana ljudi su gledali u sunce, a nije im bliještilo, te bi u poklonstvu padali na koljena. Brojni narod dolazio je i molio u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 1946., premda je bilo zabranjeno dolaziti.

Kotarski komitet u Biogradu n/m izvijestio je Centralni komitet Komunističke partije u Zagrebu da se na ukazanjima Gospe u Pašmanu okuplja 500 do 700 ljudi, a 30. svibnja 1946. bilo je više od 3 000 ljudi. Ljudi su se okupljali do rujna 1946., a kasnije okupljanje vjernika zaustavljeno je komunističkom represijom i progonom.

Batelja je upoznao i čovjeka koji mu je rekao da poznaje ženu koja nije bila mogla začeti dijete. Kad su joj rekli da ide na mjesto Gospina ukazanja na Pašmanu, ta žena je to učinila i začela je muško dijete koje je sada odrasli čovjek, po struci novinar. Majka mu je kasnije rekla da ode na tu pašmansku lokaciju, da zahvali Gospi na mjestu gdje je zavjetovan da se rodi.

Vijest o ukazanjima u Pašmanu se proširila pa je don Frane Franić, profesor i odgojitelj u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, kasnije splitsko-makarski nadbiskup, s brodom iz Kaštela s bogoslovima otišao na mjesto ukazanja u Pašmanu. Krunoslav Slavo Bobić je zabilježio:

„Vijest o ukazanju se tako brzo proširila da je ni tadašnja vlast nije mogla zataškati. Bujica hodočasnika je počela pristizati. Naša velika riva bila je puna brodova sa sjevera i s juga Jadrana. Sutradan je smokva bila puna Očenaša (krunica) i mnogih različitih zavitnih poklona. To se nije svidilo tadašnjoj vlasti pa se pored vjernika moglo vidjeti i onih koji su neke popisivali, a neke odvodili u nepoznato“, rekao je Batelja.

Autor je istaknuo da su prije 80 godina naši preci, unatoč policijskim zabranama, veselo išli na mjesta Gospinih ukazanja.

Molitva, ushićenje i pjesma hodočasnika bili su dokaz da Bog ne napušta svoj narod. Ne čudi da su se u jeku komunističkog progona nakon Drugog svjetskog u Crkvi u Hrvata događala ukazanja Majke Božje.

Narod je iskusio da mu pod teretom križa i patnji Bog šalje očinsku utjehu i majčinsku zaštitu. U vremenu komunističkog režima koji je zatirao javne vjerske manifestacije izvan crkvenih prostora, narod je tražio Božju utjehu i zaštitu“, rekao je Batelja, dodavši da je i ukazanje u Pašmanu bilo u vremenu brojnih ubojstava svećenika i redovnica kojima je komunistički režim pokušao u narodu zatrti vjeru u Krista i Crkvu.

„Dok je narod ubijene svećenike i nevine žrtve pokapao u suzama, Bog je našao način kako mu pružiti utjehu i dati potporu koju je bl. Alojzije Stepinac nagoviještao riječima:

Ako i zvijezde budu padale s neba, ne bojati se, ne gubiti pouzdanje, jer Bog ostaje!“, istaknuo je autor.

Ukazanjima je zajedničko da se Gospa zadržava ili razgovara s pojedinim osobama. Pojavljuje se kao živa osoba, sjajna, uzvišena, koja se zanima za svoju djecu i za sudbinu svijeta.

Ukazanja nakon Drugog svjetskog rata u FNRJ događala su se u mjestima: Bošnjaci (1945.), Paulovac, Vojkovići (Roško Polje), Bol, Ćosanlije, Privlaka (1946.), Kragulje (1947.), Pašman (1946.), Roženica, Gala, Zovik, Međugorje itd.

„Sva ta ukazanja imaju dodirnih točaka: vidioci su najčešće djeca koja su dobila svesrdnu podršku vjernika, ali ne i crkvenih vlasti. Ukazanja su se događala u malim, gotovo nepoznatim mjestima, ne u gradovima. Vidioci bi nailazili na protivljenje i u vlastitoj sredini, a u zemljama komunizma vlast ih je nasilno progonila. Znakovito je da su se mnoga ukazanja Majke Božje događala baš nakon uspostave komunističkog režima u FNRJ, u prvim godinama poraća kad je hrvatski narod, pretežno katolički, bio izložen najvećim stradanjima u suvremenoj povijesti“, istaknuo je Batelja.

Prvo navodno ukazanje Majke Božje u poraću bilo je u Privlaci kod Zadra 26. srpnja 1946., a Udba ga je zvala „čudom“.

„Bilo je pod jakim pritiskom policije, a Gospino ukazanje mještaninu pokrenulo je veći dio vjernika, ali ne mnoštvo. Tito je pozvao na izravni obračun sa svima koji javno iskazuju vjeru u nadnaravna događanja i ukazanja Majke Božje“, rekao je Batelja. Upozorio je da je to „ideološko, bezbožno zatiranje vjerskih prava i ljudskih sloboda ostavilo tragove u dokumentima koje je sastavio progonitelj Crkve, Komunistička partija, a bl. Stepinac jasno ju je prokazao. Nažalost, ljudi zaboravljaju kakav je to totalitarni i protuvjerski sustav bio“, poručio je Batelja.

Govoreći o Pribiću, oduvijek pobožnom Gospi, Batelja je podsjetio da se taj kraj naziva „dolinom kardinala i biskupa“, jer je odatle rodom desetak biskupa: kardinal Franjo Kuharić, a u blizini je rođen i bl. Stepinac.

„Navodna ukazanja Majke Božje u Hrvata možemo pribrojiti posebnoj geografiji vjere i marijanske pobožnosti koja obuhvaća mjesta hodočašća naroda koji se želi susresti s Majkom Božjom, da u ozračju majčinske prisutnosti ojača vjeru. Čovjek po čašćenju Majke Božje može osjetiti da Nebo nije potpuno odvojeno od zemlje, a među zagovornicima na Nebu na prvom mjestu je Majka Krista i naša Majka, Marija“, poručio je Batelja.

Knjigu „Ukazanja Majke Božje u Kraguljama (Pribić) 1947.“ predstavio je njezin autor mons. dr. sc. Juraj Batelja u ponedjeljak, 7. rujna, u crkvi sv. Marka u Pašmanu, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.