Jesi li barem nešto odlučio?

Jesi li našao neko novo vrijeme koje ranije nikad nisi imao:

• za molitvu, za razgovor s Bogom, ali vrijeme za baš originalni susret s Isusom iz Nazareta?

Jesi li u korizmi uzeo:

• Sveto pismo i počeo čitati temeljito Evanđelje, da upoznaš osobu Isusa Krista kako bi onda znao koga to susrećeš kroz molitvu?

Jesi li odlučio da ćeš u korizmi:

• barem nekome temeljito oprostiti, da ćeš se s nekime pomiriti, da ćeš nekome dati nešto milostinje i da ćeš nekoga razveseliti?

Jesi li odlučio da ćeš:

• posjetiti barem jednog bolesnika,
• barem jednu staricu,
• da ćeš barem jednom djetetu otrti suze,
• barem jednoj udovici pomoći da dođe do svojih prava?

Život tako brzo prolazi…

Svaki dan ti dolazi kao prosjak koji te moli da u njegovu košaru nešto dadneš, a onda kada dođe večer, dan ode – prazan i tužan.

Foto: Canva

A tvoji dani nestaju. I ti ćeš prije ili kasnije početi očajavati.

Osjećaš se frustriranim i nesretnim jer život je dan da ga napuniš, da dane i vrijeme ispuniš dobrim djelima, obraćenjem, molitvom, suosjećanjem prema ljudima, a ti nisi učinio.

Što ti zapravo radiš po cijele dane?

Čime se ti zapravo baviš?
Što činiš?

Je li gubiš ili skupljaš vrijeme?
Jesi li do sada već živio?

Imaš li ti na Nebu barem neku dasku, ciglu, kamen, crijep, kojim će ti anđeli moći sagraditi kuću, u kojoj ćeš živjeti cijelu vječnost?

Zar ćeš vječito, pod vedrim nebom, gore živjeti? Zar ćeš pod nekim šatorom ili pod tek nekom šikarom živjeti cijelu vječnost?

Foto: Miroslav Lelas/PIXSELL

Zar nisi shvatio da kada god učiniš nešto dobro, kada nekome obrišeš suzu, pomogneš i utješiš  – to anđeli nose gore u Nebo.

Sve što si sam konzumirao, pojeo i sačuvao za sebe, sve ono što čuvaš u svojim ormarima – sve to ako čuvaš samo za sebe – to će biti tvoj grob.

Doći ćeš gore, a ono nema ničega.

Još nije kasno!

Na zemlji smo samo zato da bismo se naučili odavde uzimati i slati sve gore na Nebo.

To znači da sve što dobijemo – dajemo ljudima – jer dobra djela, nose sve što ovdje imamo, gore na Nebo.

Ne može egoizam odnijeti nešto tvoga na Nebo.

Foto: Canva

Prema tome, što god si od svojih stvari, kuće, namještaja, posla, studija i diploma, stavio u dobra djela i u opticaj da nekome koristi, to je otišlo na Nebo.

Kako je važno ponovno oživjeti korizmu… Još nije kasno.

Pokušaj odgonetnuti…

Napravi odluku što bi mogao učiniti da košara vremena, koja ti svaki dan dolazi, bude ispunjena.

Zamisli kad bi svaki sat ispunio nekom dobrom riječi ili dobrim djelom. Nešto u čemu bi se promijenio, nekome oprostio ili za nešto se pokajao.

Pokušajmo odgonetnuti – imam li ja već na Nebu štogod materijala? Ima li ijedan čovjek, ovdje na zemlji, koji će me pohvaliti gore na Nebu jer sam učinio dobro?

Bilo bi strašno, kada dođeš u Nebo, da stotine ljudi dođe i kaže:

Foto: Canva

„Molili su te, a nisi im pomogao ni riječju ni djelom, nisi obrisao suzu… Nisi im pružio ruku.“

Tužna bi bila ta optužba.

A koliko radosti ako dođu bezbrojni i kažu:

„Meni si učinio, za mene si molio, mene si nazvao, meni si oprostio, mene se utješio, meni si dao novaca, meni si dao onu haljinu i one cipele. Mene si povezao svojim autom, dovezao drva i pomogao da se ogrijem.“

O, kako je to dobro. Počnimo živjeti.

Promišljanje profesora Tomislava Ivančića o hodu kroz korizmu. Cijelu emisiju možete poslušati u nastavku.