O olakom shvaćanju grijeha, Terezija Avilska jednom je prilikom rekla: Na male grijehe sam se malo obazirala, i to je bilo ono što me uništilo.

Savjeti sv. Terezije Avilske

“Za ono što je bio laki grijeh govorili su mi da nije nikakav, a za ono što je bio vrlo težak, smrtni, govorili su mi da je bio laki. To mi je nanijelo toliko štete… Provela sam u toj sljepoći, vjerujem, više od sedamnaest godina, dok me jedan dominikanac, vrlo obrazovan, nije izvukao iz zablude o mnogim stvarima.”

Čitajući Sv. pismo, nailazimo na odlomak u kojem stoji:  padne li pravednik i sedam puta, ustaje ( Izr 24, 16). Pravedna osoba, tumači sv. Terezija nenamjerno čini lake grijehe. Ti nas grijesi mogu pratiti cijeloga života.

Unatoč tome, sv. Terezija savjetuje nam da bi i s njima trebali stati “na kraj”. Potrebno je donijeti odluku da nikada nećemo slobodno počiniti čak ni mali grijeh, ističe.

Na tom tragu borbe s grijehom, potrebno je istaknuti i oslanjanje na vlastite snage. Mnogi se na svom duhovnom putovanju često umore i obeshrabre jer se oslanjaju više na sebe nego na Gospodina. Stoga je Terezija poručila: Kada smo najodlučniji, najmanje se uzdajmo u sebe, jer pouzdanje mora doći od Boga. Kada to što sam rekla vidimo kod sebe, ne trebamo biti plašljivi i stisnuti.”

Jedino boreći se, malo po malo, čak i ako to ne bude uskoro – možemo postati svetima, često je naglašavala.

S druge strane, naši nas padovi ne bi trebali obeshrabrivati. Obeshrabrenje predstavlja oholost, jer podrazumijeva pouzdavanje u vlastite snage. Zaboravljamo da je Gospodin došao zbog svakog od nas posebno, a ako je tome tako, zašto očajavati? Zašto se ne uteći još i više njemu i njegovom milosrđu?