Isus Krist se nije bojao. Vidimo njegovu hrabrost o ovome: da donese istinu čitavome svijetu i spasi ga, izabrao je dvanaest ljudi, veoma običnih, i pripremao ih vrlo kratko vrijeme – tri godine, a onda otišao s ovoga svijeta.

Možemo reći da su apostoli završili trogodišnju školu, a potom Bog od njih očekuje da vode Crkvu, jedinu zajednicu koja može spasiti čovječanstvo. Čini se to slabom pripremom za tako veliki zadatak. Ali veliko je Božje povjerenje.

Prošle nedjelje čuli smo kako je Isus dao dvanaestorici apostola vlast da liječe bolesne, uskrisuju mrtve, gubave čiste i zloduhe izgone. A danas smo čuli kako se apostoli trebaju postaviti prema činjenici da će biti progonjeni.

Što to radiš, Isuse?

Došao si spasiti čovječanstvo, i nakon samo tri godine djelovanja dopuštaš da te ubiju, te nakon Uskrsnuća uzlaziš s ovoga svijeta Ocu. Zašto nisi ostavio svojim apostolima nikakvu zaštitu?

Aleksandar Veliki je u trinaest godina svoga kraljevanja osvojio sve što se moglo osvojiti. Osnivao je gradove, objedinjavao vojske i narode, uveo zajednički jezik, sve kako bi osigurao jedinstvo Carstva.

A ti, Isuse, nisi ostavio ništa.

U vlastitom narodu proglašen si zločincem, otišao si i svoje Kraljevstvo povjerio dvanaestorici prestrašenih ljudi.

Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.

Aleksandar je bio najmoćniji čovjek u povijesti, ali njegovo se carstvo raspalo brzo nakon njegove smrti. Ti si, Kriste, postao najslabiji, ali tvoje Kraljevstvo i danas raste! Tvoja slabost jača je od ljudske snage. Pomozi nam stoga, Isuse, danas upoznati naše strahove i raskrinkati ih!

Nas u Hrvatskoj danas nitko ne ubija, ali i dalje smo svezani strahom.

Gdje su naši strahovi, čime nas plaše? Neki se od nas boje gubitka posla, ili financijske i institucionalne podrške moćnih ljudi ako bismo počeli govoriti istinu.

Neki se od nas boje obitelji, da će nas odbaciti ako stavimo Evanđelje iznad bilo koje svjetske mudrosti života. Neki se od nas boje samoga Boga, ali na loš način. Misle da će nas Bog, ako mu otvorimo svoje srce i predamo svoj život, slomiti križevima, i da je to jedino što on želi. Nije on Bog mrtvih, nego živih!

Isus je već pobijedio svojim križem, i naši mu križevi nisu potrebni, i neće nas opteretiti ako za to nismo spremni.

Što nas čini spremnima? Njegova ljubav.

Ako ćemo išta za Krista podnijeti, to će biti iz ljubavi. Drukčije nema smisla. A ovo nas Kristova ljubav uvjerava: „Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene“.

Pa vjerujemo: sve što nam ljudi učine, svaku patnju koju zbog Krista podnesemo, Otac poznaje i pamti. Sve što će nam ljudi uzeti zato što smo Kristovi: bio to dobar glas, bio to položaj u društvu, bio to novac, bio to mir i sigurnost, pa i fizičko zdravlje i život, sve će nam to Otac vratiti, proslavljeno, o uskrsnuću.

Ti nas, Kriste, vodiš, i ljubavlju i strahom. Ali strah je opet sredstvo tvoje ljubavi. Vodiš nas ljubavlju kad nam jamčiš da Otac pamti sve, da broji i vlasi na našoj glavi. I za sve sprema nagradu. Vodiš nas strahom kad nam govoriš:

Bojte se onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

Upozoravaš nas da će i zli uskrsnuti, i da će se u paklu mučiti i tjelesno i duševno. To će biti kao vječno umiranje, bez da se zaista umre. Upozoravaš nas, jer nas ljubiš, i ne želiš da tamo dođemo. Daj nam, Gospodine, pravi strah, i oslobodi nas krivog straha! Daj da se bojimo samo toga da tebe ne izgubimo, a da sve drugo u životu s radošću prihvaćamo!

Isusu po Mariji

Ti nam, Isuse, daješ Oca. Priznaješ nas svojima pred njim, a on, iz ljubavi prema tebi, priznaje nas svojom djecom. Ti si nam najjača veza, pa što će nam druge veze u ovoga svijeta!? Ako se još bojimo, ti si nam dao još jednu snažnu vezu. Ta je veza Blažena Djevica Marija. Ti si nam ju, Kriste, dao na križu, rekavši: „Sine, evo ti majke!”

Eto nam još jedne, veoma snažne veze. Ona je već dušom i tijelom tamo gdje se mi nadamo doći. Kao što nas Isus želi povući tamo gdje on boravi dušom i tijelom, k Ocu nebeskom, tako nas i Marija želi povući. Eto gdje ćemo doći kad nas ljudi odbace, u kakvom ćemo društvu biti kad budemo ljudima nepoželjni.

Odrecimo se stoga ljudskih veza koje nam obećavaju da će nas vezati uz uspjeh, ali nas, ustvari, sputavaju i čine svojim robovima. Odrecimo se takvih veza!

Odriješi nas, Gospodine Isuse, od takvih veza i uvedi nas u slobodu djece Božje koju si nam svojom krvlju zaslužio!