Prihvatiti poziv

Lik sv. Josipa Sveto pismo najviše opisuje riječju prihvatio, uzeo.

Znamo da Josip nije puno pričao nego je činio.

Što je činio? Prihvaćao je, uzeo je. Ovo je početak evanđelja, a znamo da će evanđelje biti jedna velika priča, nešto novo i neopisivo.

Sam Bog postaje čovjekom radi čovjeka, zbog čovjeka, jer mu se sviđa, ne jer mora. Prihvaća križ i patnju ne da bi okrivljavao i sudio, nego da bi blagoslovio, dao život i pokazao da vrijedi biti čovjek.

Josipu kao i nama danas nije lako prihvatiti tu veliku priču, nije nam lako prihvatiti poziv biti dio velike priče.

Svakodnevni izbor: očajavanje ili pouzdanje

Koliki se mladih danas osjeća nedostojno.

Okruženi samo raznim modelima koji umjesto da nas potiču da budemo poput svetog Josipa, zapravo nas prečesto osuđuju jer su virtualni i nestvarni.

Ponekad, umjesto da budemo radosni što imam dobar uzor pred sobom, padamo u depresiju i razočaranje jer osjećamo da ih nismo sposobni doseći, da nismo dovoljno dobri ili snažni.

Pred Josipom se nalazio takav izbor kada je saznao da je Marija trudna po Duhu Svetom.

Jesi li u stanju prihvatiti nešto veliko, nešto čudesno?

Razumljivo je da je Marijina trudnoća izazvala njegovo čuđenje, bilo mu je teško, rekli bismo, proganjalo ga je i imao je noćne more.

Međutim, u njegove noćne more i sumnje dolazi Božji glasnik i čini nešto fenomenalno. Govori mu: „Josipe, nemoj se brinuti, nemaš problema, gledaj, ovo je čisto čudo i sve je onako kako treba biti.“

Ostvarenje snova u stvarnosti

Josip u snu prihvaća, misli: „Super, sada mi je jasno.“ Međutim, nakon toga događa se ono najteže i najljepše: Josip se morao probuditi.

Probudio se, ali nije prestao vjerovati. Ono što je čuo u snu, nastavio je sanjati budan.

Cijelo Evanđelje je ostvarenje Josipova sna.

Zapravo, cijelo Evanđelje je jedno veliko ostvarenje Josipova sna. I zato na početku svoga evanđelja sveti Matej nas podsjeća: Slušaj! Idemo Isusu, želimo da se rodi, želimo ga doživjeti, sresti, želimo da nas oslobodi, ozdravi, blagoslovi.

Kako doći do toga?

Ne boj se vjerovati u san koji ti je Gospodin usadio u srce.

Prvi korak glasi: Ne zaboravi na svoje snove. Ne zaboravi na čežnju svoga srca, nemoj se bojati vjerovati u san koji ti je Gospodin usadio. San mira i radosti.

Istina, možda ga nećemo ostvariti odmah, ali nije ni Josip.

Po predaji je Josip umro prije nego je vidio sva Isusova čudesa i križ i Uskrs, ali to ga nije spriječilo da učini svoj dio, da napravi svoj korak.

Sveti Josipe, nauči nas sanjati život i živjeti naše snove.

Zato, nemoj se bojati poput Josipa prihvatiti ovaj komadić Evanđelja, ovaj komadić blagoslova i učiniti ga svojim snom, svojim rukama, svojim osmjehom, svojim trudom i u životu ga ostvariti.

vlč. Ivan Iviček, o. Mate Kolak i mons. Antun Sente / Foto: Josip Vuković