Poraz smrti dogodio se uskrsnog jutra. Smrt je izgubila svoju bitku koju je započela u trenutku grijeha praroditelja u vrtu milosti na istoku (Post 2, 8). Kristovo uskrsnuće nije samo pobijedilo smrt, već otvorilo i vrelo božanske ljubavi. Uronimo danas u jedan od najdubljih i najljepših aspekata Božje naravi – milosrđe.

Crkva pred nas stavlja odlomke Svetog pisma u kojima odjekuje snažna poruka da nasuprot ljudskoj nemilosrdnosti stoji Božje milosrđe. Ponekad mislimo da je naša nemilosrdnost opravdana pa ju, pod izlikom blijede pravde i pravednosti, proglašavamo krepošću. Poradi toga Bog neumorno poziva na promjenu stava, srca i vlastitoga ponašanja. Isto to činio je Isus prema svojim učenicima.

Milosrđe nije tek neki pjesnički izričaj, nego aktivna reakcija na nečiju patnju u obliku pomoći, podrške ili oprosta. Isus dolazi k svojim učenicima, koji su nosili svoje sumnje, strahove i nesavršenosti, i donosi mir. Iako su bili zatvoreni u sobi zbog straha, Isus im dolazi s riječima: „Mir vama!“ (Iv 20, 19).

Ova riječ mira nije samo pozdrav, već i dar koji Isus donosi. Jedan od prvih darova Uskrslog. Isusov dar mira prevladava sve strahove, nesigurnosti i unutarnje nemire. Nakon dara mira slijedi pogled na izvor svakoga dara – rane. Rane koje su nastale zbog čovjekove nemilosrdnosti i grijeha. Kristove rane postale su znak njegove žrtve, ali i znak njegove milosti. Božja ljubav ušla je u svijet kroz Kristovu žrtvu.

U tom trenutku učenici su razumjeli da ni njihova nevjera, ni njihova nesigurnost, nisu zapreka Božjem milosrđu i praštanju.

Može li čovjek biti milosrdan ili je to pridržano samo Bogu? Pitanje je to koje si postavlja čovjek vjernik tijekom cijele povijesti ljudskog roda.

Misericordia čine riječi misere – žalost, tragedija, patnja i cor – srce.

Srce koje suosjeća, odnosno srce koje osjeća žalost zbog patnje drugih i stoga je voljno pomoći i pokazati suosjećanje. Bog je u svome sinu Isusu Kristu očitovao svoju ljubav svakom čovjeku. Stoga je milosrđe Božja bezuvjetna ljubav i suosjećanje prema ljudima, čak i kad ga ne zaslužuju, osobito u trenutcima slabosti i grijeha.

Može li onda čovjek biti milosrdan? Ne da može, nego je milosrđe nužno u životu pojedinca, u životu svakog kršćanina, bez iznimke.

Ljubav čovjeka čini slobodnim. Mržnja veže i ne dopušta puninu radosti. Onaj tko je iskusio milosrđe i ljubav Boga može biti slobodan jer je duboko u sebi svjestan da je dužnik Bogu.

Ljubav koja ne traži ništa zauzvrat cjelovita je i istinska ljubav. Toma apostol nije bio s učenicima kad je Isus došao. Iako je bio nepopustljiv u svojoj nevjeri, Isus ga nije odbacio. Susret s Tomom pokazuje nam da Božje milosrđe nije uvjetovano našom savršenosti, niti našim vjerovanjem. Čak i onda kad sumnjamo, kad nas obuzimaju strahovi, Bog je trajno prisutan. On nas poziva da se okrenemo k njemu, da mu dopustimo da izliječi naše rane i ispuni nas mirom. No, Božje milosrđe nije nešto što je samo za nas. Kao što Isus donosi mir učenicima, tako i nas poziva da budemo nositelji toga mira i milosrđa prema drugim ljudima.

Nažalost, ljudska narav često nije sklona milosrđu.

Naša srdačnost zna biti ograničena, naše razumijevanje može biti uskogrudno, a naše srce teško se otvara prema onima koji nas povrijede. Skloni smo osudama, sumnjama ili, još gore, zlu. Ipak, iako nas ljudska nemilosrdnost može povrijediti, ne dopustimo da naše srce postane bezosjećajno – nemilosrdno.

Tko ne voli svoga brata kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi?

Apostol Ivan će reći: „Tko ne voli svoga brata kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi?“ (1Iv 4, 20). Milosrđe nije samo Božja osobina, već poziv za nas da živimo milosrđe u našim odnosima. Isus nas poziva na konkretne geste ljubavi, na oprost, na pomirenje, na dobrotu, na suosjećanje. Jedino tako ćemo postati istinski svjedoci Božjeg milosrđa u ovom svijetu. Isus nas nije pozvao da budemo samo primatelji njegova milosrđa, već i nositelji tog milosrđa u svijet. Nasuprot ljudskom nemilosrđu stoji Božje milosrđe, koje nas nadmašuje i poziva na osobnu promjenu. Neka u našem životu nemilosrdnost doživi poraz od ovog Mladog Uskrsa.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Nikole Kaurina prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.