Kad je molila s apostolima i ženama u gornjoj sobi, već je primila Duha Svetoga. Ona je na Duhove zagovarala i vodila svoju duhovnu djecu, novonastalu Crkvu. Ona nas i danas zagovara i vodi do sjedinjenja s Presvetim Trojstvom. Ona će nas dovesti do euharistijskog oživljenja.
Ne postoji drugo ljudsko biće koje živi u tješnjem jedinstvu s Bogom od naše Blažene Majke. Njezino srce, um, tijelo i duša savršeno su prilagođeni Njemu. Njezina je duša potpuno prijemljiva za Božje djelovanje. Ona promišlja sve u svom srcu prije nego što nešto učini. Ona dubokom molitvom prodire u Božje tajne. U toj prijemljivosti i životu duboke molitve bila je zapaljena gorućom ljubavlju Presvetog Trojstva. Njezin nutarnji molitveni život uzor je euharistijskog oživljavanja jer nam pokazuje kako ući u intimno jedinstvo s njezinim Sinom, piše Constance T. Hull s portala Catholic Exchange.
Biti intimnije povezani s Bogom znači da moramo napustiti svoje vlastite planove za Njegove i učiniti duboku molitvu prioritetom svakog dana.
Prvi Duhovi nastupili su zasjenjivanjem Duha Svetoga nad Marijom pri Navještenju. Njezino je srce bilo zapaljeno vatrom ljubavi Trojstva kada je Duh Sveti sišao na nju. Kad je molila s apostolima i ženama u gornjoj sobi, već je primila Duha Svetoga. Ona je na Duhove zagovarala i vodila svoju duhovnu djecu, novonastalu Crkvu. Ona nas i danas zagovara i vodi do sjedinjenja s Presvetim Trojstvom. Ona će nas dovesti do euharistijskog oživljenja.
Njezin život na zemlji bio je stalna molitva u Duhu. “Sve je to prebirala u svom srcu” (Luka 2,19). Devet mjeseci dok je naš Gospodin i Spasitelj boravio u njezinoj utrobi učinilo ju je živim šatorom. Neprestano je obožavala i razmatrala duboko otajstvo Gospodina koji prebiva u njoj. Tražila je sve dublje i dublje sjedinjenje s Bogom. Kako kaže fra. Gabriel od Svete Marije Magdalene piše u Divine Intimacy:
Tko može zamisliti tajnu komunikaciju između Marije i Utjelovljene Riječi dok ju je nosila u svojoj djevičanskoj utrobi? Iako nije bilo ničega što bi je razlikovalo izvana od drugih žena u istom stanju, ipak je u skrovitosti svoga srca vodila život najtješnjeg mogućeg jedinstva između Boga i običnog stvorenja. “Omnis gloria ejus ab intus”; sva je njezina slava bila iznutra (usp. Ps 44, 14). Sva Marijina slava i veličina bile su unutarnje.
Blažena Djevica Marija otkriva nam da se istinska slava i veličina nalaze u unutrašnjosti, gdje živimo u intimnom zajedništvu s Presvetim Trojstvom. Ovo intimno jedinstvo može se pronaći samo u molitvi. Duh Sveti nas vodi sve dublje u Božje otajstvo, ali moramo živjeti u raspoloženju otvorenosti. Ne možemo shvatiti Boga ili stvari ovoga svijeta. Moramo dati svoj DA Bogu kroz spremnost da vodimo vrlo tešku bitku koja je svakodnevna molitva. Moramo nastojati više otvoriti svoju dušu Njemu kroz odricanje od sebe i stvari ovoga svijeta. To znači da moramo napustiti svoje vlastite planove za Njegove i učiniti duboku molitvu prioritetom svakog dana.
Unutarnje jedinstvo s Kristom u Presvetom Sakramentu gotovo je nemoguće ako nismo osoba koja njeguje unutarnju molitve. Ako aktivno ne tražimo prisnost s Presvetim Trojstvom, nećemo moći ući u otajstvo koje prebiva u nama kad god primamo Krista u Euharistiji.
Crkva je danas spriječena u svom poslanju jer smo napustili ovo Marijino unutarnje raspoloženje. Svijet ne mijenjaju naši projekti, odbori i planovi. Preobrazit će ga samo Crkva koja živi Marijinu nutrinu. Crkva treba živjeti u prisnosti s Kristom, što je plod samo molitve.
Djevica Marija nam je primjer kako ući u dublje jedinstvo s Kristom u Euharistiji. Bila je živi tabernakul dok je nosila Krista u svojoj utrobi.
U molitvi postajemo prijemčivi za Njega i Njegovo djelovanje u nama. Molitva ima prvenstvo u kršćanskom životu. Najprije kroz misu i druge sakramente, a onda kroz život duboke meditacije, otvorenost daru kontemplacije i spremnost da dopustimo Duhu Svetom da preobrazi naša srca, a samo kroz dubok unutarnji život možemo biti poslani da vodimo druge Kristu.
Ta nutarnjost bitna je za želju Crkve da ostvari euharistijsko oživljavanje. Neće biti buđenja i obnove bez povratka molitvi i unutarnjem životu. U školi molitve naša se srca potpunije otvaraju Njegovom prebivanju u Svetoj Euharistiji.
Svijet ne mijenjaju naši projekti, odbori i planovi. Preobrazit će ga samo Crkva koja živi Marijinu nutrinu.
Unutarnje jedinstvo s Kristom u Presvetom Sakramentu gotovo je nemoguće ako nismo narod unutarnje molitve. Ako aktivno ne tražimo prisnost s Presvetim Trojstvom, nećemo moći ući u otajstvo koje prebiva u nama kad god primamo Krista u Svetoj Euharistiji. Naše smetnje, grijesi, slabosti i iskušenja navode nas na postavljanje zidova oko naših srca i umova. Molitva je mjesto gdje Gospodin ruši ove zidove. Upravo je ovaj slom u molitvi i unutarnjem životu otvorio put tako raširenoj nevjerici u stvarnu Isusovu prisutnost u Svetoj Euharistiji.
Neće biti buđenja ako se ne vratimo životu duboke molitve i prisnosti s Presvetim Trojstvom. Naši su planovi beskorisni bez unutarnjeg života preobražavajuće molitve.
Ako se otvorimo djelovanju Presvetog Trojstva kao što je ona učinila dok je bila ovdje na zemlji, tada ćemo doživjeti srca zapaljena gorućom Božjom ljubavlju. Kroz tu unutarnju goruću ljubav moći ćemo izaći u slomljeni svijet kako bismo doveli duše Kristu. Tek tada ćemo iskusiti prebivanje Utjelovljene Riječi Božje u svakoj Euharistiji koju primamo.