U mnogim biskupijama diljem svijeta katolici imaju priliku prisustvovati svetoj misi, ne samo nedjeljom, nego svakodnevno. Ima nešto posebno u sudjelovanju na svetoj misi radnim danom. Ono mijenja naš dan, posvećuje ga, sjedinjuje nas s Isusom i Crkvom i podsjeća nas da pripadamo Bogu, a ne svijetu.

Živimo u kulturi usmjerenoj na trivijalne, nevažne stvari. Misa nas podsjeća na ono što je stvarno i istinito – Isusovo utjelovljenje, njegovu smrt, uskrsnuće i dar vječnog života za nas u Njegovoj prisutnosti na nebu.

Na misi se klanjamo i zahvaljujemo Bogu, tražimo oproštenje za svoje grijehe i molimo za druge. Sjedinjujemo se sa svećenikom u misnoj žrtvi i prinosimo Bogu svoj život, molitve i djela te tako aktivno sudjelujemo u liturgiji, piše Catholic Exchange.

Kada su katolici u stanju milosti, slobodni od smrtnog grijeha i vjeruju da je Isus uistinu prisutan, mogu primiti Njegovo tijelo i krv u Euharistiji. Toliko smo blagoslovljeni što imamo priliku primati Isusa na ovaj način često, čak i svaki dan, čineći nas to bližim odnosom s Njim i dajući nam mnoge milosti. Te milosti uključuju oproštenje lakih grijeha, jačanje naše volje da izbjegnemo činjenje smrtnih grijeha, povećano jedinstvo s Isusom i jedinstvo s članovima Njegovog mističnog tijela, Crkve.

Počeo sam ići na misu radnim danom dok sam radio na jednom katoličkom koledžu. Zbog mog čestog sudjelovanja na misi, porastao sam u većoj ljubavi prema Isusu i u bliskijem prijateljstvu s njim. Postao sam Mu više odan u Euharistiji i počeo sam provoditi vrijeme moleći u Njegovoj prisutnosti u crkvi. Od tada sam nastavio ići na misu tijekom tjedna (i subotom) kad god je to bilo moguće.

Ima nešto posebno u sudjelovanju na svetoj misi radnim danom: ono mijenja naš dan, posvećuje ga, sjedinjuje nas s Isusom i Crkvom i podsjeća nas da pripadamo Bogu, a ne svijetu.

Misa mi je bila izvor utjehe u teškim trenucima. Nakon što je moja majka umrla prije deset godina, nastojao sam ići na misu svakodnevno prikazujući za njezinu dušu. Na misi sam se osjećao bliže svojoj majci i drugim članovima Crkve, kao i Bogu. Misa mi je bila i utjeha u trenucima nakon smrti dvojice mojih prijatelja svećenika. Znao sam da im još uvijek mogu pomoći prikazujući misu za njih, i vjerovao sam da smo još uvijek povezani jedni s drugima kroz misu. Kao što je napisao sveti Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o Euharistiji: „…u slavljenju žrtve Jaganjčeve, sjedinjujemo se s nebeskom ‘liturgijom’ i postajemo dio tog velikog mnoštva koje kliče: ‘Spasenje pripada Bogu našem koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu’ (Otk 7,10)”

Vjerujem da mi je česti dolazak na misu i često primanje Presvetog Sakramenta povećalo krepost milosrđa.

Imao sam mnogo posebnih iskustava na misama radnim danom. Jedna misa koju ću zauvijek pamtiti je ona na kojoj sam sudjelovao za moj rođendan prije tri godine. Otac Rooney, moj duhovnik i prijatelj, htio je služiti misu za mene kao rođendanski dar. U slavlju mise u kapelici staračkog doma u kojem je živio pomagao mu je njegov prijatelj, otac O’Connor. Dva moja prijatelja sudjelovala su na ovoj posebnoj misi. Bio je to najsavršeniji dar koji mi je otac Rooney mogao dati.

Vjerujem da mi je česti dolazak na misu i često primanje Presvetog Sakramenta povećalo krepost milosrđa. Imam veću želju služiti Isusu služeći drugima u djelima milosrđa. Tu želju i milosti da činim djela milosrđa pripisujem svom sudjelovanju na misi.

Misa nas priprema da budemo misionari u svijetu. Prije blagoslova svećenik nas šalje da živimo kao Isusovi učenici s otpustom: „Idite i navješćujte evanđelje cijelom svijetu“ ili „Idite u miru“.

Lijepo je započeti dan jutarnjom misom; provođenje vremena s Isusom daje vam snagu da ispunite svoje dužnosti u ostatku dana. Misa u podne je vrijeme mira usred napornog dana, način da se prisjetite prisutnosti Boga u svom životu. Večernja misa može nam pružiti osjećaj strahopoštovanja u Isusovoj prisutnosti, dok ostajemo u Njegovom svjetlu dok noćno nebo postaje tamno.

Prisustvovanje misi radnim danom način je na koji možemo slaviti blagdane i svete dane liturgijske godine. Ne samo da imamo svetkovine kao što je Božić, već imamo mnogo dana u čast Blažene Majke i brojnih svetaca i blaženika koji su dio naše obitelji u Crkvi.

Misa je najbolji način na koji možemo pomoći drugima. Na početku svake mise možemo je prikazati za nekoga ili na određenu nakanu, kao što je zaštita nerođene djece od pobačaja ili mir u svijetu. Također možemo organizirati slavljenje misa za pojedince koji su živi ili umrli, ili za naše osobne nakane.

Nije uvijek moguće ići na misu svaki dan, ali kad god možemo, iskoristiti priliku dobro bi nam došlo. Ako već ne sudjelujete na misi tijekom tjedna, korizma bi bila idealno vrijeme za početak. Ponekad prisustvovanje misi radnim danom uključuje žrtvu, jer ćete možda morati ustati ranije da biste otišli na misu prije posla ili uložiti vremena da pronađete crkvu u kojoj se misa služi u vrijeme koje odgovara vašem rasporedu. Budući da naš dolazak na misu često ovisi o našem radnom rasporedu, možemo ići na misu u druge crkve osim naše župe, a to može biti iskustvo slično hodočašću.

Odlazak na misu tijekom tjedna podsjetnik je da se svakodnevno, tijekom cijelog dana, u većini mjesta u svijetu služi sveta misa, a katolici zajedno u crkvi slave Boga. Kao što svećenik moli u Trećoj euharistijskoj molitvi, “…Ti nikada ne prestaješ okupljati k sebi narod, da se od izlaska sunca do njegova zalaska prinese čista žrtva imenu Tvome.”

Trudim se svakodnevno ići na misu jer volim Isusa, želim provoditi vrijeme s njim, želim mu zahvaliti za sve njegove blagoslove i jer znam da trebam njegove milosti. Također vjerujem da zato što me Isus voli, želi da budem s njim na misi.