Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga.

Ove riječi proroka Izaije iz današnjeg misnog čitanja mogle bi se, osim na Slugu Gospodnjeg, o kome izravno govore, sasvim primjereno primijeniti i na sv. Malu Tereziju.

Naime, ljudska narav, znamo to jako dobro iz vlastitog iskustva, sama po sebi zazire od patnje te smišlja vrlo različite putove kako bi je izbjegla. Zato je način na koji se sv. Mala Terezija odnosila prema trpljenju uistinu zadivljujuć.

Postavlja se pitanje – kako je to uspjela? Odakle joj snaga?

„Nije to moja snaga, sasvim je nemoguće uliti takve osjećaje u sebe! To je Duh Sveti, koji puše gdje hoće, koji nam ih daje“, naglašava na svojoj bolesničkoj postelji, „Isus čini sve, a ja – ja ne činim ništa osim biti slaba i malena“.

Kroz molitvu oslanjala se na snagu sâmoga Svemogućeg Boga, s bezgraničnim pouzdanjem uzdizala je srce prema Nebu, prema Ocu kojeg je s nježnošću i povjerenjem djeteta nazivala svojim Tatom…

Osobitom se pažnjom i dubinom posvetila razmatranju otajstava Muke Kristove, otkrivajući tako neizmjernu Božju ljubav, koja u njoj budi silnu želju da na nju odgovori ljubavlju.

Na poseban način iz božanskog Izvora euharistijske Prisutnosti ona crpi svoj život i snagu za trpljenje.

S dubokom i živom vjerom u prebivanje Presvetog Trojstva u svojoj duši, Mala je Terezija shvaćala da Isusova ruka upravlja svime – trebamo gledati jedino Njega u svim stvarima.

U neslomljivom pouzdanju da je sve što joj je On poslao bilo za njezino dobro imala je čvrst oslonac.

„Dobri Bog“, rekla je, „hoće da se predam poput vrlo malenog djeteta koje se ne brine što će učiniti s njime. Sigurna u Njegovom božanskom naručju, ona nema straha od oluje“, jer njezin „jedini zakon je potpuna predanost“.

Dragocjena potpora za takvo predanje je i stav koji je Terezija učinila jednim od svojih važnih životnih pravila – to je život u sadašnjem trenutku.

Tako i nas poučava da je „pogrešno brinuti se oko toga što bismo mogli pretrpjeti u budućnosti, ona to naziva petljanjem u Božji posao“.

I nastavlja:

Kad ne bih jednostavno živjela od jednoga trenutka do drugog, bilo bi mi nemoguće biti strpljiva; ali ja gledam samo na sadašnjost.

Zaboravljam prošlost, i brižno pazim da ne preduhitrim budućnost.

Kada se prepustimo obeshrabrenju ili očaju, to je obično zato što previše razmišljamo o prošlosti i budućnosti.

U svojim se bolima obraća posebno Blaženoj Djevici Mariji. Osjeća da je Marijino majčinsko srce ispunjeno nježnom sućuti za patnje njezine djece.

Zato Njoj pjeva:

…ta s tobom sam trpjela i želim kroz sve vijeke ponavljati: ‚Tvoje sam dijete!‘

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Samostana Bezgrešne Kraljice Karmela iz Sarajeva.

„Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.