"Iako volimo svoju zemlju i želimo da ju Bog blagoslovi, kršćanska vjera ne raste niti pada s bilo kakvim izborima. Kršćanska vjera ne prilagođava se društvenim mijenama. Isus je naša stijena. On je u nas usadio život vječni. Ne daje nam nužno uvijek ono što želimo, ali uvijek će nam dati ono što trebamo", istaknuo je dr. Andrew Swafford, profesor teologije na Benediktinskom fakultetu u američkom Kansasu u videu "Očekuje li Bog da budeš savršen?".
Jeste li se nekada osjećali preplavljeno debatama i silnim raspravama o kulturi, braku, pobačaju itd.? Je li vam ponekad previše silnih rasprava o svemu koje su se uvukle na društvene mreže, za obiteljski stol, pa i na opuštena druženja s prijateljima? Možda ponekad ni ne znate što biste više rekli ili kako da se uopće sa svime time nosite? Upravo u videu YouTube kanala Ascension Presents, dr. Andrew Swafford osvrnuo se na jednu temu s kojom se mnogi vjernici bore: Očekuje li Bog da budeš savršen?
Kršćanski moral koji uči da je čovjek prožet vječnim zbog čega smanjuje sebe kako bi On mogao rasti donosi transformaciju individualno, u braku, u obitelji, u političkom redu i cjelokupnom društvu.
Što se tiče mnogih teških životnih pitanja dr. Swafford smatra da vjernici često, kada se suoče s pitanjima poput pobačaja, stope razvoda i sl., ostaju u nevjerici i sagledavaju ta pitanja iz perspektive nekog prirodnog morala. Međutim, dr. Swafford ističe kako ljudsko društvo koje djeluje po učenjima Isusa Krista, zapravo nije društvo prirodnog zakona. Iako je on sam vrlo bitan za povijest i rast ljudskog društva u nekim drugim aspektima, stvari koje živimo i učimo primjerice o braku nisu nužno prirodne, a ponekad ni ljudski razumljive.
“Što naš Gospodin kaže u Mt 5, 48? Budi savršen kao što je tvoj nebeski Otac savršen. Iako na prvu pomislimo, ma ne može biti ozbiljan, ipak – smrtno je ozbiljan”, naveo je dr. Swafford u videu te nastavio osvrnuvši se na Mt 19, 26: “Ako si ti sam i ako sam ja sam, to nije moguće ostvariti. Ali što kaže: Bogu sve je moguće. Da, potreban nam je prirodni zakon. Da, moramo uložiti puno sami. Ali također moramo razmotriti o čemu se točno radi u moralu Novoga Zavjeta.”
Dr. Swafford podsjeća kako kršćani nisu pozvani samo pratiti društvene norme i biti pristojni građani. “Mi smo učenici Gospodina Isusa Krista. Moramo biti drugačiji. Ne samo da smo učenici njegovi po tome što je on gospodar našeg uma i srca što samo po sebi mijenja sve, već je On u nas usadio vječni život. Kako sv. Pavao kaže: Nisam ja taj koji živi, već Krist živi u meni. Kada pogledamo sve te stvari lako je ostati preplavljen emocijama, ali mi moramo prestati djelovati utemeljeno samo na prirodnim lećama i moramo staviti leće milosti. Moramo učiti, naviještati i živjeti natprirodnu moralnost”, rekao je dr. Swafford podsjetivši da Isus nije umro samo zato što je pokazao i rekao ljudima kako da vole. Pojasnio je da, kada kronološki promatramo Stari i Novi Zavjet, prvo imamo zakon napisan na kamenu koji je veliki dar, ali on otkriva i izlaže grijeh, međutim sam po sebi ne daje moć kojom bi čovjek pobijedio grijeh. Ono što je bilo potrebno za to je dar Duha Svetoga.
Kao društvo, napominje dr. Swafford, moramo biti odgovorni i svjesni da smo nadahnuti raznim izvorima: i vjerom i razumom, i prirodom i milošću. Kršćanski moral koji uči da je čovjek prožet vječnim zbog čega smanjuje sebe kako bi On mogao rasti donosi transformaciju individualno, u braku, u obitelji, u političkom redu i cjelokupnom društvu. “Iako volimo svoju zemlju i želimo da ju Bog blagoslovi, kršćanska vjera ne raste niti pada s bilo kakvim izborima. Kršćanska vjera ne prilagođava se društvenim mijenama. Isus je naša stijena. On je u nas usadio život vječni. Ne daje nam nužno uvijek ono što želimo, ali uvijek će nam dati ono što trebamo”, istaknuo je dr. Swafford.
Jer ljudi su sami po sebi slaba i slomljena bića zbog čega je potrebno da shvate kako uče iz prirode, kako se nadahnjuju božanskim i kako uz razne izvore mogu biti bolji te, uz Kristovo učenje, težiti savršenstvu.