Franjo Marto bio je običan 10-godišnji dječak, često se šalio sa svojom braćom i sestrama i čak je odbijao moliti kada bi ga otac zamolio, a onda se sve promijenilo kada se njegovoj sestri i rođakinji ukazala lijepa Gospođa.
U početku sv. Franjo Marto nije mogao vidjeti Gospu Fatimsku tijekom ukazanja. Tek nakon što je počeo moliti krunicu, konačno ju je ugledao svojim očima.
Ipak, nije mogao čuti Gospu i za to se oslanjao se na sv. Jacintu i Luciju koje su znale što je Djevica rekla.
Obraćenje srca
Lucija je jednom upitala hoće li Franjo ići u nebo. Gospa joj je odgovorila: „Da, ali prvo mora izmoliti mnogo krunica.“
Kad je to čuo od Lucije, Francisco je zavapio: „O, Gospo, izmolit ću koliko god krunica želiš!“
Sveti Franjo bio je posve drugačiji dječak nakon ukazanja Gospe u Fatimi, a osim Marijinih ukazanja Franjo je čuo Isusov glas dok je bio kod kuće.
Papa Franjo s krunicom u ruci / Foto: Vatican Media
Svetac o svecu
Sveti Ivan Pavao II objasnio je razlog Franjine promjene u svojoj homiliji za njegovo proglašenje blaženim 2000. godine:
Ono što se najviše dojmilo i u potpunosti proželo Franju bilo je Božje neizmjerno svjetlu koje je prodiralo u najdublje dubine troje pastira. Ali Bog je samo Franji povjerio „koliko je tužan“, kako je rekao.
Jedne ga je noći otac čuo kako jeca i upita ga zašto plače; njegov sin je odgovorio: „Mislio sam na Isusa koji je tako tužan zbog grijeha koji su počinjeni.“
Od tada ga je pokretala samo jedna želja: „utješiti Isusa i usrećiti ga“.
Do kraja svog kratkog života sveti Franjo je nastojao usrećiti Isusa.
Mali svetac
Sveti Ivan Pavao II opisao je kako je to oblikovalo preostalo vrijeme koje je proveo na zemlji:
„U njegovu se životu događa preobrazba koju bismo mogli nazvati radikalnom: preobrazba koja je svakako neuobičajena za djecu njegove dobi.
Posvećuje se intenzivnom duhovnom životu, izraženom u marljivoj i gorljivoj molitvi, te postiže pravi oblik mističnog sjedinjenja s Gospodinom.
To ga potiče na progresivno pročišćavanje duha kroz odricanje od vlastitih užitaka, pa čak i od nevinih igara iz djetinjstva.
Franjo je bez žaljenja podnio velike patnje uzrokovane bolešću od koje je umro. Sve mu se činilo tako malo da utješi Isusa: umro je sa smiješkom na usnama.
Njegov nas kratki život podsjeća da svi imamo vremena promijeniti putanju svojih života, bez obzira koliko stari ili mladi bili.