Filipinska zajednica ima cijelo slavlje povezano s tradicionalnim vjerovanjem da je uskrsli Isus sigurno odlučio prvi posjetiti svoju majku, čak i prije nego što ga je Marija Magdalena vidjela na grobu. O tom uvjerenju razmišljao je papa Ivan Pavao II na općoj audijenciji 21. svibnja 1997. godine, piše Aleteia.

1. Nakon što je Isus položen u grob, Marija “ostaje sama održavati plamen vjere, pripremajući se primiti radosnu i zadivljujuću objavu uskrsnuća” (Govor na općoj audijenciji, 3. travnja 1996.; L’Osservatore Romano, 10. travnja 1996., str. 7). Očekivanje koje se osjeća na Veliku subotu jedan je od najuzvišenijih trenutaka vjere za Majku Gospodnju: u tami koja obavija svijet, ona se potpuno povjerava Bogu života, i razmišljajući o riječima svoga Sina, nade u ispunjenje Božjega obećanja.

Evanđelja spominju različita ukazanja uskrslog Krista, ali ne i susret Isusa s njegovom Majkom. Ova šutnja ne smije dovesti do zaključka da se Krist nakon uskrsnuća nije ukazao Mariji; nego nas poziva da potražimo razloge zašto su evanđelisti napravili takav izbor.

Foto: Depositphotos

Pod pretpostavkom o “propustu”, ova bi se šutnja mogla pripisati činjenici da je ono što je potrebno za našu spasonosnu spoznaju bilo povjereno riječi onih “koje je Bog izabrao kao svjedoke” (Dj 10,41), tj. Apostole, koji su dali svoje svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa “s velikom snagom” (usp. Dj 4,33). Prije nego im se ukazao, Uskrsli se ukazao nekolicini vjernih žena zbog njihove crkvene službe: “Idite i javite mojoj braći neka idu u Galileju i ondje će me vidjeti” (Mt 28,10).

Ako autori Novoga zavjeta ne govore o susretu Majke s njezinim uskrslim Sinom, to se možda može pripisati činjenici da bi takvo svjedočanstvo oni koji niječu Gospodinovo uskrsnuće smatrali previše pristranim, te stoga nedostojnim vjerovanja.

2. Nadalje, Evanđelja izvješćuju o malom broju ukazanja uskrslog Isusa i svakako ne o potpunom sažetku svega što se dogodilo tijekom 40 dana nakon Uskrsa. Sveti Pavao podsjeća da se ukazao “više od 500 braće odjednom” (1 Kor 15,6). Kako objasniti činjenicu da evanđelisti ne spominju izniman događaj poznat tolikima? Očit je znak da ostala ukazanja Uskrsloga nisu zabilježena, iako su bila među poznatim događajima koji su se dogodili.

Kako je Blažena Djevica, prisutna u prvoj zajednici učenika (usp. Dj 1,14), mogla biti isključena od onih koji su susreli njezina Sina nakon što je uskrsnuo od mrtvih?

Blažena Djevica Marija / Foto: Pixabay

3. Doista, opravdano je misliti da je Majka vjerojatno bila prva osoba kojoj se ukazao uskrsli Isus. Nije li Marijina odsutnost iz skupine žena koje su u zoru otišle na grob (usp. Mk 16,1; Mt 28,1) mogla ukazivati ​​na to da je ona već susrela Isusa? Ovaj bi zaključak potvrdila i činjenica da su prvi svjedoci uskrsnuća, Isusovom voljom, bile žene koje su ostale vjerne podno križa i stoga bile postojanije u vjeri.

Pisac iz petog stoljeća, Sedulije, tvrdi da se Krist u sjaju svog uskrslog života prvo pokazao svojoj majci.

Doista, Uskrsli povjerava jednoj od njih, Mariji Magdaleni, poruku koju treba prenijeti apostolima (usp. Iv 20,17-18). Možda nam i ova činjenica omogućuje da mislimo da se Isus prvo pokazao svojoj Majci, koja je bila najvjernija i sačuvala svoju vjeru netaknutom kad je bila stavljena na kušnju.

Naposljetku, čini se da jedinstveni i posebni karakter prisutnosti Blažene Djevice na Kalvariji i njezino savršeno jedinstvo sa Sinom u njegovoj patnji na križu postuliraju vrlo posebno sudjelovanje s njezine strane u otajstvu uskrsnuća.

Pisac iz petog stoljeća, Sedulije, tvrdi da se Krist u sjaju svog uskrslog života prvo pokazao svojoj majci. Zapravo, ona, koja je u Navještenju bila način na koji je on ušao u svijet, bila je pozvana širiti divnu vijest o uskrsnuću kako bi postala navjestiteljica njegova slavnog dolaska. Tako okupana slavom Uskrsloga, anticipira sjaj Crkve usp. Sedulije, Paschale carmen, 5, 357-364, CSEL 10, 140f).

4. Čini se razumnim misliti da je Marija, kao slika i uzor Crkve koja čeka Uskrsloga i susreće ga u skupini učenika tijekom njegovih uskrsnih ukazanja, imala osobni kontakt sa svojim uskrslim Sinom, tako da je također mogao uživati ​​u punini pashalne radosti.

Djevica Marija / Foto: Dario Zürchauer

Prisutna na Kalvariji na Veliki petak (usp. Iv 19, 25) i u Gornjoj sobi na Pedesetnicu (usp. Dj 1, 14), Blažena je Djevica također vjerojatno bila povlašteni svjedok Kristova uskrsnuća, dovršavajući na taj način svoje sudjelovanje u svim bitnim trenutcima vazmenog otajstva. Pozdravljajući uskrslog Isusa, Marija je također znak i anticipacija čovječanstva koje se nada ostvarenju ostvariti uskrsnućem mrtvih.

U uskrsnom vremenu kršćanska se zajednica obraća Majci Gospodnjoj i poziva je na radost: “Regina Caeli, laetare. Aleluja!” “Kraljice neba, raduj se. Aleluja!” Tako podsjeća na Marijinu radost zbog Isusova uskrsnuća, produžujući u vremenu “raduj se” koji joj je Anđeo uputio na Navještenje, kako bi postala uzrokom “velike radosti” za sve ljude.