Da bi primio vječnost u sebe, da bi primio neumornu ljubav i nadu u sebe, moraš primiti Boga. A Bog je ovaj ludi način ljubavi. Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja.
Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu objavio promišljanje o smrti, nadi i ljubavi. U nastavku prenosimo promišljanje don Antuna Nižetića.
Smrt
Može se čuti kako je zbog smrti naš život apsurdan i besmislen, ali želim pokazati da je upravo suprotno, da bi bez fizičke smrti naš život postao puno besmisleniji i apsurdniji. Kada bi ukinuli fizičku smrt naša duhovna smrt postala bi konačna.
Kada bi ukinuli fizičku smrt naša duhovna smrt postala bi konačna.
Neautentičan život je život pred drugima, život blebetanja, to je život taštine, tašto znači prazno. Znamo da oni koji su potpuno uronjeni u taštinu ovog svijeta izbjegavaju misliti na svoju smrt. Svijest o našoj smrti je prostor naše radikalne samoće, u smrt idem sam, i to je nešto što nas poziva na autentičnost. To je nešto što čovjeka poziva u dubine. Što ga poziva na život pred istinom. Bez toga, bez te težine smrti bili bismo osuđeni na blebetanje i svjetovnost. Živjeli bismo apsolutnu taštinu i plitkost. Više se ne bismo mogli žrtvovati i s time bi nestala mogućnost ljubavi. Ne bi više bilo mogućnosti da ćemo vidjeti Boga, da ćemo doći pred Boga. Mogućnost blaženstva bi zauvijek izostala u korist sitnih i niskih zadovoljstva. Naš život bez kraja postao bi beskonačni zatvor. Naš raj na zemlji pretvorio bi se u pakao. Vrhovna vrijednost bio bi užitak, a ne ljubav i istina. Počeli bismo se gaditi jedni drugima. Fizička smrt je dobra.
Nada
Prva nada je ono što nudi Krist, što nudi kršćanstvo. Bez nade ne možemo živjeti. Naš život bez nade se pretvara u pakao. Bez nade postaješ nepokretan, nepomičan, živi mrtvac. Mnogi ljudi tako žive, ali nitko ne želi tako živjeti i zato stalno gajimo neke nade koje nas pokreću iako u dubini znamo da će nas sve te nade iznevjeriti. Sve te nade će ispariti, nestati kao san. Zatražit ćemo nadu koja ne umire.
Naš život bez nade se pretvara u pakao. Bez nade postaješ nepokretan, nepomičan, živi mrtvac.
Postoji nada koja nikada ne umire. To je nada protiv svake nade. To je nada da će naše stanje biti preobraženo, da će naše suze biti obrisane, da više neće biti boli, da više neće biti plača, ratova, zla, nereda i da ćemo živjeti u svjetlu, u ljubavi, vječno. Dok nemaš tu ludu nadu i dok su tvoje nade normalne, odnosno ovozemaljske nade, zapravo čovjek u tim normalnim nadama nije normalan, nije realan, jer traži od ovog svijeta nešto što mu on ne može dati. Pošto je naša duboka težnja živjeti vječno i uživati maksimalno, a ja nemam onostranu nadu, nego očekujem to od ovog svijeta, očekujem da ovaj svijet bude raj i onda postajem nenormalan, nerazuman, razdražljiv, ljut, a stalno me nešto podsjeća da ovdje nije raj i da ne mogu bezmjerno uživati.
Ova nada iako je luda čini me normalnim, razumnim, smiruje me. Dok nade koje su samo svjetovne me izluđuju i čini me nenormalnim i nerealnim.
Ljubav
Temelj naše nade je život Isusa Krista. U njemu se pokazalo nešto što je do tada bilo neviđeno, nešto tako iznenađujuće. Kao što je ona nada luda tako se u Kristu pokazala luda ljubav u koju mi možemo vjerovati jer u nama sve teži toj Ljubavi.
S Kristom se pojavila luda ljubav koja nosi grijehe na sebi.
Ne možeš vidjeti takvu ljubav, a ne diviti se. S Kristom se pojavila luda ljubav koja nosi grijehe na sebi. Luda nada je povezana s ludom ljubavi. Ne idu jedna bez druge. Možemo reći da idu u paketu.
Sigurno se pitaš kako ti možeš dobiti ovu ludu nadu. U ovom trenutku se to može dogoditi. Ako slušajući o ovoj raspetoj Ljubavi kažeš: ‘Vjerujem u tu Ljubav‘ i s tom vjerom u tvoju nutrinu ulazi vječnost. Vječnost je Bog. Vječnost nije neki produžetak trajanja, to bi bio pakao u ovom stanju. Da bi primio vječnost u sebe, da bi primio neumornu ljubav i nadu u sebe moraš primiti Boga. A Bog je ovaj ludi način ljubavi. Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja.
Svetim postaje onaj u kome se vidi ta nadnaravna ljubav koja dolazi od Boga, koja nije neka ljudska dobrota, mora biti Božja.
Ako kažeš da vjeruješ u ovom trenutku će se početi mijenjati tvoj život, u tvoje srce ulijevat će se ova luda nada, izbrisat će se tvoje suze. U tvoj besmisao počet će ulaziti smisao. Dolazit će svjetlo u tvoju tamu. Tvoj će se život automatski mijenjati.
Cijeli video pogledajte ovdje!