Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojem je YouTube kanalu Hitna pomoć za nemirne objavio kratko promišljanje o ljubavi prema Gospodinu koja uključuje sve ostale ljubavi, odnosno ljubav prema onome što je stvorio Bog. Don Antun Nižetić poziva nas ljubiti Gospodina iznad svega kako bi mogao ući u naš život i svaki njegov djelić okrenuti na dobro. Njegovo promišljanje prenosimo u nastavku.

Zborna molitva na devedesetu nedjelju kroz godinu tri puta spominje ljubav. Počujmo: Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu…

Recimo da volim stvari. Draga mi je kuća ili auto, ili pak suhi novac, onda mi zasigurno nisu dragi ljudi, a još manje Bog. Ljubav prema stvarima čini da mi ljudi smetaju ili su mi pak sredstva za stjecanje stvari. Ako volim životinje, a sve je više ljudi koji vole životinje, onda su mi ljudi suvišni i prepreka su mi na putu do ostvarenja velike ljubavi prema životinjama. Ako volim samo sebe ne mogu voljeti ljude, a da ne kažemo tog velikog Boga. Ljudi mi smetaju. Priječe uživanje ili izgradnju moga ja. Živciraju me. Stalno me umanjuju. Na putu su mi svakog trena. Ako, pak, ljubim samo neke ljude, onda su mi drugi otvoreni ili potihi neprijatelji. Nesimpatični su mi. Mrse mi zatvorene krugove.

Kada se ljubi Boga nadasve, onda se brišu sve granice između stvari i životinja, između životinja i ljudi, i sve granice i razlike koje postoje među ljudima – u dobi, spolu, svjetonazoru, boji kože, intelektu, ljepoti, i svemu ostalom.

Može se dogoditi da deklarativno ljubim sve ljude. Onima koji imaju taj stav najčešće se događa da su tvrdi i neuviđavni prema onim najbližim, svojim ukućanima, pristranim susjedima, kolegama i slično. Ljubav prema svim ljudima neminovno je apstraktna. Koliki samozvani kozmopoliti i humanisti rigaju ljutnju na konkretne ljude koji im se protive i ne dijele njihovo mišljenje.

Na kraju ostaje ljubav prema Bogu. Prava ljubav prema Bogu. Ljubav prema Bogu u svemu i nadasve. Ako netko ljubi Boga, a to je moguće ako ga upozna u Kristu, uključuje sve one prethodne ljubavi. Voli stvari koje je On stvorio, kao i životinje, a i konkretne ljude, u svim situacijama. I kada su ugodni i kada su neugodni. Kada su dobri i kada su zli. Kada me ljube i kada me ne ljube. Reklo bi se bračnim rječnikom: U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, u sve dane svojega života.

To nam omogućuje ono – nadasve. Kada se ljubi Boga nadasve, onda se brišu sve granice između stvari i životinja, između životinja i ljudi, i sve granice i razlike koje postoje među ljudima – u dobi, spolu, svjetonazoru, boji kože, intelektu, ljepoti, i svemu ostalom. Ta je ljubav iznad. Ona je odozgor. S neba. Ona je kristovska. Odozgor.

Onima koji ljube Boga, Bog okreće sve na dobro.

Vratimo se onom – u svemu. Onima koji ljube Boga, Bog okreće sve na dobro. Ne može se ljubiti zlo. Zlo dolazi u obzir samo ukoliko ga se gleda u perspektivi dobra. Ljubav spaljuje zlo. Ona je vatra. Onaj tko žarko ljubi Krista, pa makar izišao iz pakla ili je okružen paklom i paklenim ljudima, žar koji je u njemu sve čisti. Plamen ljubavi prema Kristu je odozgor i on nadjačava onaj pakleni plamen koji dolazi odozdol.

Završimo riječima jednog pustinjaka: Sinko, ljubi Krista i tisuće će te slijediti!