Luka je evanđelist koji zna i želi s malo teksta, ali važnog, predstaviti lik Marije, Isusove majke. O tome nam on piše u današnjem evanđelju četvrte nedjelje došašća. Bog još jednom stupa u dijalog s čovjekom. Objavljuje se na način na koji se već objavio, no to se dogodilo u religioznoj instituciji i religiozno važnom čovjeku – Zahariji. Arkanđeo Gabrijel objavljuje se Mariji na neznatnoj lokaciji, na jedan drugačiji način, na nebitnom mjestu.

I dok se razmišljalo da se Mesija ima pojaviti u obliku i kategorijama koje su zacrtali članovi religiozne institucije, Bog čini nelogičan potez. Niti je naizvan plemićkog podrijetla, niti je društveno važna ličnost, niti je militantni osloboditelj od tadašnjih okupatora. Mesiju se objavljuje kao suprotnost onome što su mnogi očekivali. 

Gabrijel Mariju pozdravlja na način da joj već na samom početku razgovora daje čast i dostojanstvo koje joj pripada. Zdravo tebi koja si punina i savršena za ulogu koju ti imam predstaviti. Naravno, Bog ju je i pripravljao na tu ulogu tako da ju je i očuvao da bude savršena. Samim pozdravom Božji poslanik kao da želi smanjiti potencijalnu nelagodu koja može proizići iz ovog nesvakidašnjeg susreta. 

Logično je za zaključiti da je ovakva objava Boga u životu čovjeka šok, da se u čovjeku javlja i strah te možemo zaključiti da je u strahu bila i Marija jer su Gabrijelove riječi takve da joj želi mir i da se ne boji toga susreta. Strah čovjeka nekako ostavlja nepomičnim, no u ovom dijalogu Marija je aktivna sugovornica. Strah pred Bogom brzo je nestao jer je Marija postavljala pitanja, upustila se u dijalog. Nije to bio dijalog Boga s osobom koja ne vjeruje, nego sa iskrenom vjernicom. Različit je to razgovor od onoga između Boga i Zaharije. Zaharija sumnja. Dok je Zaharija od Boga tražio znak, jer je u poodmakloj dobi, što bi nam moglo reći da je pokazao svoju slabu vjeru u Božju svemoć, Marija se isto pita mnogo, no ona je u ovom trenutku znatiželjna. Ona se sa iskrenim povjerenjem upustila u razgovor i kao takva samo traži od Boga spoznaju kako će se to sve zbiti. 

Gabrijel traži od Marije pristanak za suradnju u Božjem naumu spasenja. On ju traži da postane donositeljica samog Boga, da postane majkom Božjeg sina, što je u jednu ruku velika čast, no izazov i odgovornost kakvu dosad nitko nije mogao ni pojmiti ni iskusiti. Na tu ponudu, na mnogo pitanja, Marija pristaje svojim pozitivnim odgovorom. Gabrijel je potaknuo Marijinu odluku i primjerom iz njene blizine govoreći o Elizabeti i Zahariji. Bogu ništa nije nemoguće, a to je pokazao na njihovu primjeru jer je pobožan i bogobojazan život ovih dvoje ljudi u poodmakloj dobi blagoslovio potomstvom. 

Marija donosi odluku. To je još jedan šok za čovjeka toga vremena jer je žena donijela odluku. Bilo je nepojmljivo za ono vrijeme da žena donosi odluku jer je tu odluku za nju imao donijeti muškarac, otac, muž, sin. Marija nikoga ne pita i sama odlučuje. Nakon njena pristanka, nakon te odluke, potvrdila je Elizabetine riječi da je zaista blažena i da taj naslov zaslužuje. 

Draga braćo i sestre, učimo se iz današnjeg dijaloga. Prvenstveno, za svaku molitvu ćemo reći kako je to razgovor, dijalog s Bogom. No pozvani smo u molitveni stav ući, ne poput Zaharije, nego poput Marije, ne sumnjajući u sugovornika, nego znatiželjni kakvo će stanje sada u meni izazvati i kako će odgovoriti na moje molitvene nakane. Ne strahujmo od susreta s Bogom, ne držimo distancu prema Bogu, kako to redovito znamo činiti, nego mu pristupimo s posvemašnjim povjerenjem. Također, Bog ima naum za svakog čovjeka. Prvenstvena nam je zadaća hvaliti i slaviti Boga Stvoritelja, a da bismo to mogli, trebamo mu dopustiti da siđe u naš život, da uđe u našu nutrinu i da se, slikovito rečeno, rodi u našoj utrobi. Želi preko mene i tebe, brate i sestro, doći u ovaj svijet. Želi da se preko mojeg i tvojeg života on rađa u današnjem vremenu. Onaj kojemu ništa nije nemoguće želi mnoga velika djela činiti i preko mojeg i tvojeg malenog života. Samo, poput Marijinog neka mi bude, traži i moj vlastiti pristanak. 

A. G. Matoš jednom je rekao: „Dobrota, plemenitost, ljepota, sve propada, ako nije rođeno sa zubima.“ Bog može sam učiniti mnogo, no želi moju suradnju. Ako Bog u mojem životu ostane puka ideja, kako se mogu zvati njegovim nasljedovateljem i navjestiteljem radosne vijesti spasenja? Marija je rekla da, reci i ti!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.