Na dan biskupskog posvećenja najdraži mu je dar bio, dar Krašićanaca, umjetnička fotografija V. Horvata: majka Barica s krunicom u ruci, u dubokoj sabranosti moli krunicu za svog sina. Tu fotografiju postavio je nad svojim krevetom. Don Paolo Bertoli za vrijeme biskupskog posvećenja Alojzija Stepinca nije skidao pogleda s te žene koja je cijelo vrijeme klečala, nepomična, s krunicom u ruci.
Bl. Alojzije Stepinac među raznim pobožnostima Majci Božjoj ističe molitvu svete krunice. U moljenju krunice vidi najbolje sredstvo vlastitog posvećenja, kao i duhovne i moralne obnove Crkve u hrvatskom narodu. U jednom pismu iz Krašića nepoznatom naslovniku piše: “Gdje je krunica, tamo je i Majka Božja, a gdje je Majka Božja, tamo je sigurno i Isus s njom, a gdje je Isus tamo je Bog, tamo je sve.”
Ljubav prema svetoj krunicu upio je od svoje majke Barice. Sam pripovijeda: “Kad je nakon nekog vremena opet došao župnik Huzek u Stepinčevu kuću i pošao pogledati mališu, koji je bio u kolijevci, našao je na njemu na svoje veliko iznenađenje veliku majčinu krunicu rastegnutu preko cijelog pokrivala u zipci. Zanesen tim prizorom usklikne: ‘Bara, pa kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sad moli krunicu.’”
Jednom je rukom držao uzde, a drugom krunicu!
Bl. Alojzije Stepinac je već od ranog djetinjstva molio krunicu u očinskom domu svaku večer, posebno u marijanskim mjesecima, u svibnju i listopadu. Možemo naslutiti da je krunicu ponio sa sobom i na frontu. Kao mladić nakon povratka iz vojske, u traženju svojeg životnog poziva, zadivio je svoje mještane. Kada je vozio vino na prodaju u Karlovac, jednom je rukom držao uzde, a drugom krunicu. Ljudi zastajali i začuđeni gledali mladog kočijaša kako moli krunicu.
U rimskom zavodu Germanicumu njegovi kolege svjedoče kako je vidljivom sabranošću i nutarnjom toplinom molio krunicu. Kao nadbiskupski ceremonijar, povjerena mu je duhovna briga za osoblje koje je bilo namješteno u nadbiskupskom dvoru. S tim je osobljem svake večeri molio svetu krunicu.
Sav preobražen počne moliti krunicu!
Kardinal Pavao Bertoli, dok je bio tajnik nuncijature u Beogradu, pripovijeda ovaj događaj: “Jedne godine u proljeće pošao sam zajedno s njim (Stepincem koji je bio nadbiskupov ceremonijar) u Dalmaciju da posjetimo mons. Bauera i nuncija mons. Pellegrinettija, koji su bili na odmoru u jednoj kući sestara milosrdnica.
Sjećam se da je na povratku nakon duljeg razgovora izvadio veliku krunicu te mi reče: ‘Don Pavle, prošlih dana darovale su mi sestre dominikanke ovu krunicu od 15 otajstava, jer su znale da dnevice izmolim cijelu krunicu.’ Prekine razgovor, iznenada se duboko sabere i sav preobražen počne moliti krunicu.”
Zabludjeli, obratit će se; obraćeni spoznat će se!
Još kao mladi svećenik iz Rima šalje propovijed Sveta krunica koja je izašla u Propovijedniku (7/8/1930/115). Najprije govori o našem bezvjernom vremenu i nastavlja:
O kad bi sve te nesretnike mogao sklonuti da mole pobožno krunicu, o, kako bi blagoslovno djelovalo na njih razmatranja svetih otajstava! Oni bi opet poprimili odbačenu vjeru, koju su nekoć na krilu majčinu naučili i u svom djetinjstvu tako veselo izvršavali, obamrla vjera nanovo bi oživila. Marija, Majka milosrđa, i na njima bi nanovo pokazala svoju moć, kad bi izvršila, što je obećala: Zabludjeli, obratit će se; obraćeni spoznat će se! Zato i jest krunica u našim rukama najzgodnija molitva.
Na dan biskupskog posvećenja najdraži mu je dar bio, dar Krašićanaca, umjetnička fotografija V. Horvata: majka Barica s krunicom u ruci, u dubokoj sabranosti moli krunicu za svog sina. Tu fotografiju postavio je nad svojim krevetom. Don Paolo Bertoli za vrijeme biskupskog posvećenja Alojzija Stepinca nije skidao pogleda s te žene koja je cijelo vrijeme klečala, nepomična, s krunicom u ruci.