U događaju današnjeg blagdana dolazi doista do susreta neba i zemlje, božanskog i ljudskog. Ono što su proroci davno navijestili, ostvaruje se! Bog nikada ne vara, ne daje lažna obećanja! Izaija, naime, prorokuje: „Djevica će začeti i roditi sina…“ A kasnije, izdaleka gledajući njegovo rođenje, kliče: „ Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni“. I drugi proroci navješćuju dolazak Mesije, no, kako piše pisac Poslanice Hebrejima: „Svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.“ Otajstvom utjelovljenja Božjeg Sina, koje danas slavimo, ostvaruje se obećano, postaje stvarnost ono što su generacije pravednika iščekivale u vjeri i nadi. Bog ostaje vjeran dovijeka, on ne zaboravlja svoga Saveza! U središte dolazi dotad nepoznata nazaretska djevojka, izvana slična drugim djevojkama svoga doba, ali davno prorečena, iznutra „milosti puna“, zamilovana, izabrana. Zbunila se Marija, bolje reći, uplašila tog susreta neba i zemlje, božanskog i ljudskog. Zato je anđeo hrabri i smiruje: „Ne boj se! Bog svojih ne ostavlja, njemu ništa nije nemoguće.“ Objavljuje joj čudesnu Elizabetinu trudnoću. Plan spasenja, davno najavljen, počinje se ostvarivati. Strah! Imamo li pravo na njega? Dakako! Nije to očajni strah, nego, u svojoj malenosti, strah velikog, uzvišenog, božanskog. Postoji i strah od nepoznatog, ali i strah od zahtjeva koji traže promjenu života. Neki Božji zahtjevi traže on nas čak i velike promjene, a da ne govorimo o onim svakodnevnim borbama s grijehom i slabostima koje se zovu trajno obraćenje. Mi volimo uhodane staze, provjerene metode. „Kako će to biti kad se ja s mužem još ne sastajem?“

Vjera je više od poznavanja stvari, vjera je povjerenje i to u samoga Boga, koji „ostaje vjeran dovijeka“.

Ali ne ide uvijek sve po našim planovima i našoj logici. Bog često iznenadi! Čini nam se da nam komplicira život, možda je tako nekako i Marija pomislila. Zašto ne bi išlo onako kako smo navikli? „Ne boj se!“ dopire i do našeg srca danas Božja riječ upućena njoj. Gledajmo Mariju, od nje učimo. Nije razumjela, ali je vjerovala! Vjera je više od poznavanja stvari, vjera je povjerenje i to u samoga Boga, koji „ostaje vjeran dovijeka“. Nije laka, ali je spasonosna. Vjerom se pobjeđuje strah! Marija, iako bezgrešno začeta, posvećena i izabrana od začeća, biva stavljena pred izbor. Bog želi slobodnog čovjeka! Zato anđeo govori Mariji: Šalom, Marijam! Mir s tobom, Marijo! Grci će reći: Haire, Maria! Raduj se, Marijo! A Latini: Ave Maria! Zdravo, Marijo. Sve ljepše od ljepšeg! Raduj se, Marijo, jer je mir Božji na tebi, a milosti njegove si puna! Podsjeća je da je od Boga osposobljena za pravi izbor, pravu odluku. Milost Božja koja počiva na Mariji od trenutka začeća ne oduzima joj slobodu, nego upravo suprotno: daje joj sposobnost izbora za Boga i njegov plan spasenja. Iako izabrana, ostaje slobodna za svoj „neka mi bude“. Nije li to poruka i nama?

„Zamilovani“ smo u krštenju, osposobljeni krsnom milošću, pomazani Duhom Svetim u potvrdi, sjedinjujemo se neprestano u pričesti sa samim Kristom i tako primamo „milost na milost“. Zato današnji blagdan i nama poručuje: Ne boj se, raduj se! Kad nešto traži, Bog daje i milost. Ponekad smo i previše uplašeni pred neizvjesnošću života pa i pred Božjim planovima i zahtjevima koje pred nas postavlja. Kao da zaboravljamo da smo opremljeni duhovnom snagom, milošću koju nam je Bog već dao i uvijek iznova dariva da nas ojača na putu spasenja. Zar nismo ‘puni milosti’ kad god primimo oproštenje grijeha nakon iskrenog kajanja u ispovijedi, kad dostojno primimo pričest i sjedinimo se sa živim Kristom?

U korizmi ovaj blagdan je poruka ohrabrenja, poticaj na veće pouzdanje u Boga kakvo je imala Bogorodica.

Korizma je. Vrijeme koje pred nas stavlja zahtjev obraćenja. Potiče nas da zavirimo i u mračne predjele vlastitih grijeha, nuka nas da se izmirimo s bližnjima, da pružimo ruku siromašnima, da s ljubavlju pohodimo bolesne i gradimo mir i slogu u obitelji, da tijelo i duh krotimo odricanjima. U tom vremenu ovaj blagdan je poruka ohrabrenja, poticaj na veće pouzdanje u Boga kakvo je imala Bogorodica. Zato dopustimo, poput Marije, da i do našeg srca dopre utješna riječ samoga Boga izrečena Gabrijelovim ustima: „Ne boj se, ta Bogu ništa nije nemoguće“ i radosno krenimo ostatkom ovog korizmenog vremena ususret Uskrsu, u kojem i Blagovijest i Božić dobivaju svoju veličanstvenu krunu pobjede. I otvorimo svoje srce, kao što  je to učinila Marija, da se u njega useli šalom, Božji mir koji nam je tako potreban u ovim neizvjesnim vremenima.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.