U spomen sv. Augustinu koga slavimo 28. kolovoza, Ascencion Press je istaknuo nekoliko misli koje nam mogu pomoći pri čitanju Svetog Pisma po primjeru ovoga značajnog sveca, čiji je put do Krista bio u buran, trnovit, ali urodio i velikim plodom koji je ostavio dubok trag u Crkvi.

Augustinova iskustva i promišljanja mogu i nama pomoći kada se susrećemo s nekim dijelom Svetog Pisma koji nam je nejasan ili neshvatljiv.

Kao i mi, sv. Augustin se suočavao s poteškoćama vezano uz čitanje Svetoga Pisma te je čak na početku svoje formacije odbio daljnje čitanje. Tek je ponovo otkrio ljepotu Božje riječi nakon propovijedanja jednog drugog sveca, što ga je potaklo i na preobraćenje. Augustinova iskustva i promišljanja mogu i nama pomoći kada se susrećemo s nekim dijelom Svetog Pisma koji nam je nejasan ili neshvatljiv.

Naime, u svojim “Ispovijestima”, Augustin se prisjeća sebe kao 19-godišnjaka. Pročitao je tada Ciceronov “Hortensius”, koji je progovara o traženju mudrosti putem filozofije. Ta mu je knjiga potpuno promijenila pristup te je počeo žuditi za znanjem, a eventualno će ga ta čežnja dovesti pred Božjom riječi u potrazi za tom mudrošću koju je toliko gorljivo tražio.

Sv. Augustin/Foto: Cathopic

Budi strpljiv!

Sv. Augustin se nije iz prva oduševio čitanjem Svetog Pisma, čak i nakon čitanja Cicerona. Tvrdio je kako se nakon Ciceronova “uzvišena stila”, rječnik u Bibliji doimao suviše jednostavnim, priprostim za njegov ukus. Njegovo je očekivanje bilo da će Svemogući Bog svoju mudrost udijeliti na neki elokventan, filozofski način, te činjenica da Biblija tako nije napisana ga je navela na misao kako se ondje ne nalazi prava mudrost. Nije jedini koji je tako u povijesti mislio.

S vremenom, dubina tih riječi će postati jasna onima koji strpljivo proučavaju stranice Biblije.

No, sv. Augustinu se pružila druga prilika te zahvaljujući propovijedanju sv. Ambrozija, vratio se Svetome Pismu. Osvrćući se na njegova prijašnja iskustva, tvrdio je kako je bio suviše ponosan te njegova inteligencija nije uspjela prodrijeti u njen dublji smisao. Također je primijetio kako Pismo nije dostupno za prosudbu ponositim ljudima, kao ni izloženo pogledu nezrelih. Nasuprot tomu, Božja je riječ ponizna te se jedino može pročitati u poniznosti. S vremenom, dubina tih riječi će postati jasna onima koji strpljivo proučavaju stranice Biblije.

Budi ponizan!

U nekom trenutku smo se vjerojatno osjećali poput sv. Augustina pred Svetim Pismom. Uzbuđeno pristupimo čitanju samo kako bismo poslije pomislili kako nije toliko “impresivno”. Sveto Pismo nam može biti razočaranje, frustrirajuće, drevno, neobičano i nejasno. Možda smo se i upitali “Može li to zaista biti Riječ Božja? Zar ne bi knjiga nadahnuta od Boga trebala biti više profinjena, jasnija, uzbudljivija, zanimljivija, s više činjenica, dokaza, podataka?

Pismo nije napisano kako bi oduševilo ponosite, već je ona dostupna za običnoga čovjeka.

No upravo Augustinova spoznaja o čitanju Svetog Pisma nam može pomoći. Kako kaže, Pismo nije napisano kako bi oduševilo ponosite, već je ona dostupna za običnoga čovjeka. Promislimo li o tome, možemo pokušati ispraviti svoj pristup prema čitanju Božje riječi.

Augustin nam poručuje da odbacimo ponos te da nastojimo u poniznosti pristupiti čitanju, jer tako postoji i veća vjerojatnost da ne odbacimo Bibliju već na prvu, nego ćemo biti voljni ustrajati kako bismo vidjeli dublji smisao. Također nam Augustinovo promišljanje upućuje na to da možda imamo i određena očekivanja o tome kakav bi Bog trebao biti i djelovati, no upozorava nas da su te slike izvrnute zbog grijeha. Trebamo se prisjetiti toga da je Bog došao na ovaj svijet kao maleno dijete u skromnoj štalici, u siromašnu obitelj. Želimo li upoznati Boga i njegove prioritete, moramo odvratiti naše misli od pretjerane želje za svjetovnim uspjehom, ugodom i uživanjem. Način na koji nam Bog pristupa u Svetom Pismu je ujedno i jedan od načina na koji nas on nastoji ozdraviti od vlastitog ponosa.

Foto: Cathopic

Prepreke poniznosti

Augustin je bio svjestan kako ponositi ljudi idu k Božjoj riječi kako bi sebe opravdali. Ima onih koji smatraju kako su Bog i kršćanstvo smiješni te odluče čitati Pismo kako bi potvrdili svoje sumnje. Na prvu, suočit će se s vidljivim proturječnostima, nedosljednostima, nevjerojatnostima ili čak prema njima, apsurdu. Brzo će odbaciti njegovu Riječ i tako propustiti njena bogatstva i dublju povezanost.

Drugi pak iskorištavaju kršćanstvo kako bi se osjećali superiornijima te se okreću Pismu kako bi izgradili “imidž” pobožne, “stručne” osobe, ili kako bi pronašli neku tajnu koju su samo oni mogli pronaći. Ponekad će i odbaciti razne naučitelje i propovjednike smatrajući kako su sami sposobni tumačiti. Oni će pristupiti Svetom Pismu kao oružju protiv onih koji žele kritizirati, umjesto kao način upoznavanja Boga i rasta u svetosti. Taj je također pristup Svetom Pismu površan te će i oni propustiti dublje veličanstvo Riječi. Eventualno će i oni postati frustrirani s poniznim Svetim Pismom.

Takva će osoba gledati na poteškoće s kojima se susreće pri čitanju kao znak naših ljudskih ograničenja, a ne kao dokaz inferiornosti Pisma.

Međutim, pristupimo li poput djeteta, ponizno, posvetit ćemo više vremena razumijevanju Svetoga Pisma jer smo strpljivi i spremni učiti. Takva će osoba gledati na poteškoće s kojima se susreće pri čitanju kao znak naših ljudskih ograničenja, a ne kao dokaz inferiornosti Pisma. Ponizni će čitači pamtiti Pismo te će ga prepoznavati kamo god pošli. Otkrit će kako Duh Sveti nam donosi u sjećanje Sveto Pismo u teškim trenutcima ili u napastima. Oni će uistinu vidjeti kako im Bog progovara kroz Pismo te će nastojati pribrati sve što mogu iz Pisma, umjesto da ga iskoriste za vlastiti ego.

Na koncu, Augustin poručuje kako je cilj čitanja i proučavanja Svetog Pisma rast u ljubavi prema Bogu i bližnjem, što je i svojevrstan “sažetak” onoga što se u Pismu nalazi. Ono je i stvoreno kako bismo rasli u svetosti te nas ono uči brojnim lekcijama kao što su poniznost i strpljivost, čak i kada nam nešto na prvu nije jasno.