Ovih dana cijeli katolički svijet na poseban način razmišlja o Isusu Kristu. Utjelovljenje Sina Božjega nije u središtu naših misli ovih dana, no nakon tog prvog koraka, koji je dio velikog Božjeg spasenjskog plana za svakog čovjeka, dolazimo do trenutaka kad smo pozvani razmišljati o onom što slijedi. Veliki je dan Uskrsa pred nama, no prije nego se dogodila ta za nas ljude spasonosna pobjeda Života jedan je život bio ugašen. Tako to izgleda kad gledamo iz perspektive onih Isusovih sunarodnjaka koji su na ulazu u Jeruzalem vikali hosana Davidovu sinu dok su blizu Pilatove sudnice prevladavale riječi raspni ga, raspni. Razmišljajmo danas malo o smrti, te što ona zapravo znači za svakoga tko je, kako tada u toj svjetini, tako i danas povjerovao? Razmišljajmo o smrti, no kao vjernici ne smijemo ju nipošto odvojiti od radosti Uskrsa, rađanja na novi život, čemu sama smrt prethodi.

Evanđelje, predaja i pobožnost križnog puta kojei smo tako često molili ove korizme donose mnoga imena i ličnosti. Jeruzalemske žene, majka Marija, apostol Ivan, sveta Veronika, Šimun Cirenac, Šimun Petar, Dizma i Gestas – razbojnici uz križ Isusov, satnik pod križem, Josip iz Arimateje, Nikodem i mnogi drugi posvjedočili su ovom događaju i povjerovali. Što je to za njih značilo? Isusova je smrt u njihove živote donijela nezamislivu promjenu. Smrću na križu, koja je dio Božjeg spasenjskog plana za svakog čovjeka, Isus je uništio našu smrt. On je porazio Sotonu, koji je, pavlovski rečeno, u svijet unio grijeh i po grijehu smrt. On je čovječanstvu vratio vjeru i ojačao nadu da iza smrti postoji život, što je treći dan i dokazao.

No, ponekad je u kontekstu različitih životnih okolnosti teško otvoriti srce toj spoznaji da Bog umire kako bismo mi živjeli. U ovom modernom vremenu na osobit je način teško vjerovati da je Bog ne samo odlučio čovjeku biti tako blizu da se utjelovio, nego da je odlučio čovjeka tako bezuvjetno voljeti da je dao sebe samoga za nas. Isus ovim činom donosi i konkretnije milosti: jeruzalemskim ženama briše suze, rasplamsava Ivanovu gorljivost da navijesti radosnu vijest spasenja, odmara umorno tijelo Šimuna Cirenca i ponovno vraća dostojanstvo stvorenosti na sliku i priliku Božju svetoj Veroniki. Isus majčinoj boli zbog gubitka djeteta nudi utjehu darujući joj sve nas kao sinove i kćeri, a Petrov kukavičluk pretvara u prvenstvo. Isus satniku vraća srce koje napokon vjeruje, raskajanom razbojniku olakšava najteži trenutak u životu jednog čovjeka, a Josipa iz Arimateje i Nikodema potiče da učine predivno djelo milosrđa – da mrtvoga pokopaju. Svima koji su povjerovali, Isus ovim vazmenim otajstvom, mukom, smrću i uskrsnućem vraća čast i dostojanstvo ljubljene djece Božje.

Što Isusova smrt znači za mene danas? Jesam li jedan među tom svjetinom? Riječima proroka Izaije, je li Isus radi mene prezren, odbačen, obescijenjen i otklanjam li ja lice od njega? Naslađujem li se Isusovim patnjama, koje mu svojim grijesima i sam zadajem ili se protiv njih trudim boriti? Jesam li svjestan da mi on daje odmora te da mi je on utjeha u teškim životnim trenutcima? Jesam li svjestan da svojom smrću Isus zapravo u meni želi usmrtiti želju za komocijom, sebičnošću, ohološću, srdžbom, nečistim mislima, riječima i djelima? Jesam li svjestan da on želi od mene stvoriti svoga učenika, koji će, umirući sebi, početi živjeti za druge?

Tek onda kad si dopustim povjerovati da je Isus mučen, otišao na križ i da je umro za mene, tek ću onda potaknut iskrenom vjerom moći zagrliti život koji mi vazmenim otajstvom Isus daruje. Kraljevstvo Božje je ovdje među vama, sam je Isus rekao. Također, pozvani smo i mi raditi na stvaranju kraljevstva Božjega u našoj sredini, u našim obiteljima, na radnom mjestu i u školi. Tek onda kad otvorenog srca dopustim Isusu da za mene umre, nakon čega će za mene i uskrsnuti, to mogu i učiniti. Dopusti, brate i sestro, da te Isusova smrt, za tebe podnesena, promijeni i od tebe stvori učenika, navjestitelja i radnika na njivi Božjoj koji će slaviti Život – Isusa Uskrsnulog.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Šafa prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.