Pohađao je Osnovnu školu Vladimir Nazor na mjestu današnje Policijske postaje Vukovar, a u Borovu naselju, u centru za obrazovanje Edvard Kardelj srednju školu, obućarski smjer. Nakon završetka školovanja zaposlio se u Tvornici Borovo, u Obućari. Ondje je radila i Josipova supruga Ružica, s kojom se vjenčao 1984. godine, a koja im sljedeće godine rađa sina Borka, a četiri godine kasnije i kćer Kristinu.

Baća, kako su ga nazivali najbliži bio je tvrdoglava i uporna osoba, ali nadasve privržena obitelji. Bio je iznimno vrijedan, a znao je puno oko elektrotehnike i stolarije, pa je stolarske radove i radove oko struje pri gradnji kuće sam obavljao. Posebno je bio vješt u obrađivanju drveta, pa su i danas sačuvani tragovi njegovih vrijednih ruku. Zbog šuma na srcu nije služio nekadašnju JNA, no to ga nije spriječilo da se s rođacima, susjedima i prijateljima uključi, prvo u organizirane straže, a potom i u obranu Domovine.

Kada se približio konačan slom okupacije Vukovara, branitelji Mitnice, dogovorili su predaju 18. studenog 1991. godine. Unatoč dogovoru, dio hrvatskih branitelja koji se nalazio na položaju Ristićev Salaš zarobljen je i ubijen. Među njima bio je i Josip Zabornij koji je ondje zajedno s bratićima Zdenkom i Zlatkom Zaoborni bio na topovima.

Informacija kako je živ odveden u vučedolski restoran i tamo zlostavljan, bilo je jedino što je obitelj godinama imala. Drugih saznanja o Josipovoj sudbini, do poziva iz Zavoda za sudsku medicinu iz Zagreba, nije bilo. Napokon 9. prosinca 2002. godine, neobičnom igrom sudbine, upravo na svoj rođendan, Josip Zabornij je identificiran.

Protokoli dostavljeni iz Srbije, koje je obitelj dobila na uvid, pokazat će kako je Josipu raznesena desna strana tijela, a njegove posmrtne ostatke prije negoli su odvezeni u masovnu grobnicu na Novom groblju, pronašao je tijekom okupacije čovjek koji je u dijelu grada pod nazivom Lijeva bara želio očistiti garažu u kojoj je planirao stanovati. Iz tog razloga pretpostavlja se kako je Josip nakon zlostavljanja gurnut u garažu u kojoj je, potom, gađan nekim protuoklopnim sredstvom, a njegovo je tijelo ostalo zatrpano pod ruševinama.

Nakon identifikacije, posmrtni ostaci Josipa Zaobornija pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata 20. prosinca 2002. godine, na dan na koji je njegova supruga Ružica imala rođendan. Njegova sudbina jedna je od ispričanih u knjizi Nisu zaboravljeni, autorice Tanje Belobrajdić.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga  i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.