Za svećenika je zaređen koncem II. svjetskog rata, u vrijeme najžešćih progona nad klerom od strane novouspostavljene vlasti. Unatoč brojnim nedaćama neprestano je ustrajao u obrani vjere i temeljnih ljudskih prava za vrijeme komunizma, a svoju zadaću duhovnog vođe hrvatskog naroda na najbolji mogući način obnašao je i u vrijeme demokratskih promjena početkom 90-ih. I prije  početka oružanih sukoba bio je svjestan opasnosti u kojima bi se mogla naći Hrvatska koja se stvarala tih mjeseci. Na dan kada je u Zagrebu konstituiran prvi višestranački hrvatski Sabor, 30. svibnja 1990., u svojoj propovijedi naglasio je: 

„Svim vjernicima preporučam da trajno mole za mir i blagostanje domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i nebeske kraljice svih naroda.“ 

Budući da je zbog ateizma u prošlom društvenom sustavu za mnogo stanovnika Hrvatske, Crkva bila nepoznata, Franjo Kuharić držao je bitnim predstaviti je široj javnosti. Zahvaljujući razumijevanju običnog čovjeka i otvorenosti prema svakoj osobi uspješno je evangelizirao hrvatsko društvo koje se vrlo brzo našlo pred velikim patnjama i kušnjama. Kada je počeo Domovinski rat trpio je zajedno sa svojim narodom dijeleći s njime patnje i boli kroz koje je prolazio. Često je posjećivao župe i vjernike na prvoj crti bojišnice. U Petrinji, u kojoj se tada nalazilo mnogo prognanika koji su pred srpskom agresijom napustili svoje domove, na blagdan svetog Lovre uputio je znakovitu i snažnu poruku ljubavi, mira i opraštanja: 

„Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede! To moraju biti naša načela! To moraju biti naši postupci, jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!“

Svoju pastirsku dužnost obnašao je i u kardinalskom zboru pape Ivana Pavla II. s kojim je često razgovarao, prenoseći mu vijesti o nedaćama koje su zatekle Hrvatsku. Upravo je papina uloga bila od nemjerljive važnosti u borbi Hrvatske za samostalnost i međunarodnu suverenost. Ivan Pavao II. tih se dana iskreno suživio s hrvatskim narodom i strahotama kroz koje je prolazio, a na molitvu za mir u Hrvatskoj pozivao je cijeli svijet o čemu je u svojim propovijedima govorio i sam Kuharić:

„Svojim pozivom na molitvu cijele Crkve uprisutnio je, možemo kazati, Hrvatsku u svaki kutak zemaljske kugle, u svako vjerničko srce i onih ljudi koji za Hrvatsku možda nikada nisu čuli! Svaki vjernik u svijetu koji danas sklopi ruke i moli za naš mir, suosjećat će s nama, bit će povezan s nama u molitvi, a molitva je ljubav!“

Molitve i apeli urodili su plodom te je ranjena Hrvatska ubrzo, 1992. godine, stekla međunarodno priznanje, a Franji Kuhariću pripala je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik dvije godine kasnije bude domaćin papi Ivanu Pavlu II. prilikom njegova prvog posjeta Hrvatskoj. Po završetku Domovinskog rata uključio se u obnovu razorene zemlje, posebice obnovu razrušenih sakralnih objekata. Preminuo je 2002. godine ostavivši svoj riječima i primjerom hrvatskom narodu trajni putokaz kojim putem treba hoditi kroz život. 

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.