Mi ga sada otajstveno slavimo i liturgijski činimo prisutnim u svakom Božiću. Plodovi Božića međutim više ne ovise o Bogu. Bog je sve učinio što je trebalo i to milosno nastavlja činiti do kraja vremena za nas i sve ljude. Sada sve ovisi o nama, odnosno o tome jesmo li mi pristali na to da nam Božić postane i ostane lijepa i sladunjava božićna bajka ili smo se i o ovom Božiću potrudili da nam progovori „Riječ“ koja u početku „bijaše i bijaše u Boga i … bijaše Bog“ i koja u vremenu „tijelo postade i nastani se među nama.“ Poručio je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.

Pitaš me Bože što želim? Ako zaželim da sva djeca imaju oca i majku, hoće li to ići samo u bajku? Da nijedno nije gladno niti da je čulo za mjesto hladno (ni za srce, za srce hladno nikako, to mi obećaj odmah sad!). Ako zaželim da muž voli ženu više od sebe, može li to ako nije čuo za Tebe? Da ženu vara samo kada kaže da nikada nije stara....da je baš voli puniju jer dok ju grli valjda je bolje da ga ljulja nego da žulja?

"Na taj način želimo započeti ovu godinu: želimo posvetiti Bogu i Mariji svaku sekundu, svaku minutu, svaki sat, svaki dan, svaki trenutak toga vremena koji uvijek ide naprijed, sa nama ili bez nas. Mi ne možemo zaustaviti našu priču: vrijeme ide dalje i vuče sve i svakoga. Ali možemo i želimo posvetiti Bogu svaki tjedan, svaki dan, svaki mjesec u godini, na taj način da više nema mjesta za tugu, osamljenost, ljutnju, nasilje, očaj. Čak i onda kada ćeš griješiti, nema veze jer ćeš stati na Božji put: padni, on će te uzdići jer si na Njegovom putu. Koliko puta? Tisuću puta u danu! Zato jer si na putu svjetla, istine, prave ljubavi. Mi tražimo nadu, a On je nada; željeli bismo imati povjerenja, a On je povjerenje, ljubav, radost, istina, sloboda... On je sve ono što trebamo i što će nam trebati", poručila je Majka Elvira.

Molitveno bdijenje u crkvi sv. Jakova u Međugorju na Staru godinu odnosno pred svetkovinu Svete Marije Bogorodice i Svjetski dan mira započelo je u 22 sata klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a nakon toga je uslijedilo misno slavlje u 23:30 sati, kojim se i ušlo u novu građansku godinu. Misno slavlje predslavio je general Reda manje braće fra Massimo Fusarelli.

"Zakorači hrabro u novu godinu. Odluči danas da ćeš u svakom danu imati bar pet minuta vremena razgovarati s Bogom. Pronađi neku molitvu koja ti osobito odgovara srcu i nju svaki dan moli. Pronađi svoju glavnu pogrešku, te ju u ovoj novoj godini pokušaj svaki dan polako kljaštriti da je potpuno iskorijeniš. Odluči danas oprostiti svima koji su ti neprijatelji, u srcu zamoli sve one koje si povrijedio da ti oproste, zagledaj se u Božje lice i zaželi da ti Bog sve oprosti i da budete prijatelji", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

U nastavku donosimo 17 osobina koje prema sv. Josemaríji pokazuju da nam nedostaje poniznosti, jedne od ključnih osobina u našem rastu u svetosti.

Razmatrajte i u molitvi i duhovnom čitanju razmišljajte o dobroti Božjoj, o ljubavi Božjoj i velikodušno predajte Božanskoj ljubavi sebe i sve što od vas traži. Sve svoje potrebe, križeve, želje, kušnje, borbe i odluke predajte Božanskom Srcu po Mariji Pomoćnici.

"Bog koji je postao čovjekom približit će ti se. On želi tvoje društvo. On te baš u svemu razumije i uopće te ne osuđuje ni za što. Sad zajedno s njime pogledaj u proteklu godinu, pogledaj što bi trebalo promijeniti da bi tvoj život bio potpuniji i sretniji", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oaze života".

"Ti ćeš večeras po svoj prilici cijelu noć plesati, bezbrižno se zabavljati i tako započeti Novu Godinu isto onako kako su i staru završili. Ali mi, koji vjerujemo da je čovjek određen za nešto više, nećemo na tako laku ruku mimoići ovu opomenu Sv. pisma, nego ćemo kao dragocjenu pouku imati pred očima ne samo cijele iduće godine, nego cijeloga našega života dvije misli: da su dani našega zemnoga života kratki, da su dani našega zemnoga života nenadoknadivi", rekao je nadbiskup Stepinac u svojoj propovijedi u Zagrebačkoj katedrali, na Staru godinu, 31. prosinca 1934..

Zahvaliti Bogu za sve što jesam, za njegov dar, u obliku razgovora, molitve, slavljenja; prepoznati ono što me sada, pred Bogom, raduje: sretan sam zbog te i te stvari, prošle ili sadašnje. Važno je da sve to iznesem pred Gospodina: to je priznanje njegove dobrote za nas, njegove vlasti i snage, njegova milosrđa.