Naviknuti na ubrzani tempo našega zemaljskog života, zar nam neće biti dosadno na nebu, gdje vrijeme nikad ne prestaje?
S obzirom na to da postojimo u vremenu, nemoguće je zamisliti sretan život bez trajnog obnavljanja svoje okoline i svojih radosti. Čak i ako živimo u idealnom domu, s nevjerojatnim životom na moru ili u planinama, volimo mijenjati ukrase iz dana u dan i volimo vidjeti stvari na različite načine. Volimo dočekivati nove prijatelje ili gledati nešto novo na TV-u. A ako živimo poput pustinjaka, svaki dan volimo otkrivati malo više istinskog Kristova lica i Njegove ljubavi, donosi Aleteia.
Uz sve ovo, kako ćemo biti sretni na Nebu, kad napokon vidimo Isusa u svom veličanstvenom sjaju i kupamo se u blagodati Njegove ljubavi? Neće ostati ništa za otkriti ili izmisliti!
Iznenađenje će biti divnije nego što možemo zamisliti
Tješimo se misleći da ćemo progurati čitav raj i nikad nećemo prestati međusobno govoriti “hvala”. Naši će mučitelji tražiti oprost i oprostit će nam oni kojima smo naštetili. Izvikivat ćemo ovacije svim svetima koje prepoznamo i koji se napokon pojave pred nama u svom svom sjaju. Posebno imajmo na umu da će nam Bog jednog dana reći: “Uđi u radost svoga Učitelja” (Matej 25:21). Tada ćemo u neprekidnom “bljesku” ući u radost ljubljenog Sina: također ćemo se podići do Oca govoreći: „Oče, sretan sam što sam tvoje voljeno dijete, a Ti si divan!”
Iznenađenje koje Bog priprema čudesnije je nego što možemo zamisliti. Vidjet ćemo ga uznevjerenog zbog nesreća s kojima smo se suočili i koji će “trpjeti” zbog tih tragedija. Ali ta patnja ne zasjenjuje Njegovu radost, jer On vidi i vidjet ćemo s Njim sve dobro koje je, zahvaljujući Njegovoj svemoći, sposobno iskorijeniti sve te nedaće. Zapanjit ćemo se koliko je pozorno nadzirao naš život i cijeli svijet.
Hvalit ćemo Ga za sve one pomirene parove, djecu koja su se pomirila s roditeljima, pobunjenicima koji su se pomirili sa svojim Stvoriteljem i Spasiteljem. I pjevat ćemo mu svoju u u ljubav u zboru savršenog tona, bez imalo trunke zavisti ili razočaranja.
A kad podignemo glas, naše glasnice neće biti jedine stvari koje izražavaju našu radost. Cijelo će nam tijelo biti ispunjeno slavljenjem. Ono što je sigurno jest da je iznenađenje koje nam Bog priprema beskrajno čudesnije od svega što možemo zamisliti: “Nijedno oko nije vidjelo, uho nije čulo i nijedan um nije zamislio što je Bog pripremio za one koji ga vole” (1. Korinćanima 2, 9).