Promotrimo, prije svega, postoji li slava raja?

Mislim da govorim ne bićima lišenima razuma, nego razumnim osobama, urešenim inteligencijom, sličnima i vjernima Bogu. Vjera uči i nalaže čvrsto vjerovati u slavu raja u kojoj se sastoji čovjekova savršena sreća i vječno blaženstvo.

Toj tvrdnji prispijeva također prirodni razum čovjeka koji nije tvrdokoran.

Naime, vidimo više no jasno da Bog u čovjeku ili u bilo kojem drugom živom biću nije stvorio nikada ni jednu sjetilnu silu, a da nije stvorio također odgovarajući objekt u svijetu.

Ako je stvorio vid, stvorio je i svjetlo i boje;
ako je stvorio sluh, stvorio je i zvuk;
ako je stvorio osjetilo mirisa, stvorio je i mirise;
ako je stvorio osjetilo okusa, stvorio je i okuse;
ako je stvorio tek za jelom i pićem, stvorio je i jelo i piće…

Ako se, dakle, Bog u svojoj providnosti pobrinuo da svi tjelesni apetiti budu zadovoljeni, zašto se ne bi pobrinuo da i duhovni apetiti duše to mogu biti, budući da je duša bila stvorena na Božju sliku i priliku?

Ne postoji čovjek koji ne osjeća u svojoj duši prirođenu želju za srećom, da živi zauvijek sretno i blaženo s punim zadovoljstvom svoje duše.

Dakle, nužno je da postoji savršena sreća koja je hrana prikladna za utaživanje te gladi.

Ona se ne nalazi na ovome svijetu, u ovome životu, gdje nitko nije zadovoljan svojom sudbinom.

Nužno je, dakle, da se ta sreća nalazi na drugome životu i na drugome svijetu, u Bogu, u raju. Zato Petar, dok je stajao na visokoj gori i promatrao Kristovo lice u slavi, kaže, malne blažen:

Gospodine, dobro nam je ovdje biti…

Kao lađa izvan luke, dok plovi nepreglednom morskom pučinom i izložena vjetrovima i olujama, ne može biti na miru, jer se njezina sreća nalazi u sigurnoj luci, tako je isto s našom dušom izvan raja.

Mjesto spokoja i sreće za našu je dušu raj.

Zato, netom što je stvorio čovjeka, Bog ga uze i postavi i dade mu počinuti u raj naslada i slasti. Petar počiva u toj luci: Gospodine, dobro nam je ovdje biti.

Našem nepcu ne prijaju sva jela, niti u svim jelima uživamo, nego samo u odgovarajućima, dobrima i dobro začinjenima; ne volimo tvrdo meso koje je hrana pasa i lavova, nego kruh od sitno mljevene pšenice, zrelo i slatko voće i druga dobro začinjena jela.

Tako ni sva dobra ne zadovoljavaju našu dušu: to ne mogu tjelesna dobra, jer je duša duhovna;
to ne mogu zemaljska dobra, jer je ona nebeska; to ne mogu svjetovna dobra, jer je ona božanska,
njoj se samo duhovna, nebeska, božanska dobra sviđaju, vesele ju i potpuno je zadovoljavaju:

Gospodine, dobro nam je ovdje biti.

Iz emisije Sveti trag u kojoj je izdvojen dio iz spisa sv. Lovre Brindisijskoga u kojemu progovara o slavi raja.