„Ova planina nosi naziv Petrova gora zbog kralja Petra Svačića koji je tu 1097. godine poginuo, a onda je za pet godina nestala i nezavisnost naše domovine te smo je čekali 888 godina sve do 1990. godine kada smo je i dočekali. Koliko je samo trebalo žrtvi da mi opet izvojevamo našu nezavisnost i slobodu. Puno je u tom razdoblju bilo križeva i mučenika za slobodu", naveo je sisački biskup Vlado Košić predvodeći misno slavlje na ostacima pavlinskog samostana na Petrovoj gori.
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju, 30. kolovoza misno slavlje na ostacima pavlinskog samostana na Petrovoj gori (župa Vojnić). U koncelebraciji bili su domaći župni fra Ivo Bošnjak, glinski dekan preč. Ivica Mađer, župnik iz Gvozda fra Tomislav Jurić i policijski kapelan iz Siska vlč. Ivo Borić. Slavlju su uz domaće vjernike nazočili i brojni hodočasnici, predstavnici policije i vatrogasaca te županijskih i općinskih vlasti s ovog područja, a animirala ga je klapa Policijske uprave splitsko-dalmatinske „Sveti Mihovil“.
I mi danas bolje razumijemo Petra, a manje Isusa.
Na početku homilije biskup je rekao kako danas Božja Riječ govori o paradoksu koji je ponekad teško za razumjeti i shvatiti. „Isus, čuli smo u Evanđelju, govori da mora poći u Jeruzalem gdje će biti mučen i ubijen, ali i da će treći dan uskrsnuti. Petar apostol, taj isti po kojem je nazvan i ovaj samostan koji je ovdje djelovao od 14. do 16. stoljeća, taj Petar Isusa odvraća od toga i kaže mu: ‘Ne! To se tebi nipošto ne smije dogoditi’. A što čuje nakon toga? Vrlo teške Isusove riječi: ‘Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko’. Isus je dakle znao u što ide i to je dragovoljno prihvatio: biti osuđen, mučen i umrijeti na križu. To se nama zapravo čini nelogično. Svi mi izbjegavamo patnje, svima nam je teško prihvatiti križ, svima nama nije lako trpjeti i zato bolje razumijemo Petra, a manje razumijemo Isusa koji tako oštro Petra upozorava da je neprijatelj Božji. Isus tada nastavlja: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’. Dakle, križ i patnja dio su našega života i ako želimo biti Isusovi učenici moramo znati prihvatiti ono što Bog hoće, što nije nama po volji i što predstavlja za nas trpljenje i patnju. Taj križ simbol je žrtve koju trebamo prihvatiti da bismo bili Isusovi učenici. S jedne strane svijet i sotona nam uvijek nude užitke i laku sreću i tu se mnogi pomame i budu zavedeni jer krenu krivim putem. Tim putem nije moguće doći do one prave istinske sreće. Isus kaže da oni koji žele živoj svoj sačuvati, izgubit će ga, a samo oni koji ga izgube da će život svoj spasiti. To je ta logika paradoksa koju nam Isus nudi i koju nije lako razumijeti, ali je jedini pravi put jer je on tim putem prošao, trpio i umro za nas na križu te treći dan uskrsnuo. On nam je i obećao ako idemo za njim i mi ćemo biti dionici njegove pobjede i uskrsnuća“, ustvrdio je biskup.
Istaknuvši kako je mjesto na kojem se nalazi sveto za hrvatski narod biskup je poručio i da ono donosi dvije važne poruke, onu katoličku o Pavlinima i vjeri te onu hrvatsku o kralju Petru Svačiću, našoj domovini i slobodi. „Ova planina nosi naziv Petrova gora zbog kralja Petra Svačića koji je tu 1097. godine poginuo, a onda je za pet godina nestala i nezavisnost naše domovine te smo je čekali 888 godina sve do 1990. godine kada smo je i dočekali. Koliko je samo trebalo žrtvi da mi opet izvojevamo našu nezavisnost i slobodu. Puno je u tom razdoblju bilo križeva i mučenika za slobodu. Pogledajte naše Zrinske i Frankopane koji su pali za slobodu svoga roda, pogledajte Nikolu Šubića Zrinskog sigetskog junaka i tolike druge koji su pod Turcima morali trpjeti. Onda i u Drugom svjetskom ratu koliko je naših ljudi stradalo. Sada se u Maclju opet iskapaju žrtve i došlo se do brojke 1250 ubijenih, a među njima je 21 svećenik i bogoslov. Koliko je to samo žrtava na jednom mjestu… Ako Bog da uskoro ćemo mi i u Zrinu iskapati one koji su tamo pobijeni prije 77 godina. Kamo god krenemo i zakopamo nalazimo žrtve tih velikih totalitarnih režima. Tih režima kojih se još oni koji vode naš narod nisu odrekli, jer se na neki način pokušavaju dodvoravati onima koji štuju te znakove i predvodnike najvećeg mogućeg zločina protiv našega naroda. Ali budimo strpljivi jer znamo tko nosi križ, taj ide prema uskrsu i onaj koji prihvaća trpljenje ako ga prihvaća svojom voljom to je najveći dokaz ljubavi. Isus je rekao: ‘ Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje’, kao što je i on sam dao svoj život za nas. Pogledajte koliko u Domovinskom ratu imamo stradalih branitelja koji su život dali! Zar nije to ta najveća ljubav kada se netko spremno žrtvuje za svoje bližnje i za svoj dom? Mi smo svi pozvani da idemo tim putem koji nam Krist pokazuje. Iako težak, to je put pobjede i uskrsnuća“, rekao je biskup i dodao kako je ovo mjesto prepuno poruka hrvatske povijesti i identiteta te upozorio kako se ne smije dopustiti da nam govore kako su se tu dogodile neka druge stvari.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i fra Ivo Bošnjak zahvalivši biskupu i svima na dolasku te poručio da je potrebno sjećati se i ne dati zaboravu slavnu i mučeničku povijest našeg naroda.