Nadbiskup Franjo Kuharić bio je nadbiskupom jedne od najvećih nadbiskupija u svijetu. U svojoj nadbiskupskoj službi prepuštao se Božjoj providnosti i utjecao u zagovor Blažene Djevice Marije, o čemu je posvjedočio otac Mato Miloš, karmelićanin.

“Moja je povezanost s kardinalom Kuharićem u tome što sam ja 1972. zaređen za đakona po njegovim rukama, a zatim sam 1973., opet po njegovim rukama, zaređen za svećenika. I onda sam imenovan kapelanom pet godina ovdje u Remetama. Puno sam toga s njim doživljavao jer sam onda po službi bio i ceremonijar pa sam s njim komunicirao prije mise što ćemo i kako ćemo. Ono što bih mogao naglasiti jest to da je on doista bio pastir zagrebačke Crkve i uopće Crkve u Hrvata i veliki štovatelj Majke Božje. Poznato je da je Remetsko svetište svetište molitve, sabranosti, kontemplacije, mira, rekli bismo čak i lječilište duša jer se Remetska Gospa naziva Nebeska ljekarnica, osim onog svečanog naziva Najvjernija odvjetnica Hrvatske.

Nadbiskup Kuharić je, kad god bi mogao, pješice išao s Kaptola preko Mirogoja putovima blaženog Alojzija Stepinca do Remeta. Tiho bi došao u našu crkvu, obavio pobožnosti i molitve, a onda bi zatražio ispovijed kod našeg oca Ante Stantića. I opet se pješice vratio na Kaptol. On nije tu došao da bi se najavio ‘Čujte, ja ću doći!’ Ne, on je tiho došao. To je bilo njegovo hodočašće. ‘Idem Majci! Za moju zagrebačku Crkvu i uopće za naš hrvatski narod.’ On bi tu molio, hodao oko oltara. Ako bi slučajno bila i sveta misa, on bi tu tiho sjedio u klupi i sve pratio, da nikoga ne bi uznemirio svojom prisutnošću. On je bio jedna tiha prisutnost ovdje u ovom tihom svetištu.

Nikad se umarao nije tako da je na Veliku Gospu prije podne slavio svečanu svetu misu u Mariji Bistrici, gdje je i homiliju izrekao, ostao tamo na objedu, potom se vratio na Kaptol da bi došao ovdje u pola šest poslije podne i u osamnaest sati predvodio svečanu svetu misu ovdje na otvorenom u našem vrtu. Tu bi ponovo izrekao drugu homiliju. Dakle, nije on ponavljao ono s Marije Bistrice. Uvijek se pripremao Marija Bistrica – Remete. Tko nije mogao ići do Marije Bistrice toga dana, mogao je iz Zagreba doći u Remete. Tu se okupljalo do petnaest tisuća vjernika samo na toj misi. Tu bi ostao na večeri i, kad bi se gosti malo najeli, održao bi ponovo govor kojega su ljudi tako slušali da nikome nije palo na pamet da bi nešto drugo pričao nego su doista ‘gutali’ njegove riječi koje je govorio. Tako da je do kraja bio s narodom.”

Remetska Gospa / Foto: svetište Remete

Donosimo dio molitve Velikog hrvatskog krsnog zavjeta zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića koju i danas mole karmelićani u samostanu Majke Božje Remetske:

‘Presveta Bogorodice i Majko naša, milosti puna, daj Majko da po tvom zagovoru oživi Crkva i Domovina, daj da se skupi sve što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost. Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u Domovini i po svijetu raseljen. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Najvjernija Odvjetnice Hrvatske, velika zagovornice sinova ljudskih, to te molimo. Amen!’