Sestra Jeronima Juroš koja djeluje u Albaniji s ostalim članicama družbe Kćeri Božje Ljubavi piše o životu u zajednici i stanju u zemlji te o nekim poteškoćama s kojima se susreću misionari u Albaniji.
Priču u cijelosti prenosimo sa službene stranice Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj:
Redovnice družbe Kćeri Božje Ljubavi došle su u Albaniju 1992. Prvu zajednicu otvorile smo u Lacu, gdje sam ja još uvijek. Kad smo došle, bilo je veliko siromaštvo, kako materijalno tako i duhovno. Živjele smo u jednome starom franjevačkom samostanu i radile smo zajedno s ocima franjevcima. Suradnja je bila izuzetno dobra. I danas imamo dobru suradnju, iako su se mnoge prilike promijenile.
Kako je vrijeme prolazilo, javljala su se nova zvanja, pa se i zajednica širila. Sada imamo četiri zajednice i jednu filijalu. U dvije zajednice imamo internate za studentice, a u dvije druge vodimo vrtiće. U Lacu imamo i tečajeve za djevojke i mlade majke (šivanje, informatika i učenje jezika za djecu) te vodimo kuhinju za siromašnu djecu i starije osobe koji žive same. Uz pomoć dobročinitelja, pomažemo i siromašnim studentima da mogu završiti fakultet i da se mogu brinuti za sebe i za roditelje. Istina, situacija se u Albaniji promijenila, ali treba reći da su u ovih 28 godina bogati postali bogatiji, a siromašni još siromašniji. Nažalost. U početku, kad smo došle, mogle smo dobiti i financijsku pomoć za izgradnju samostana, vrtića, škola i ambulanta, ali danas je to gotovo nemoguće.
Niz razornih potresa.
Našu zajednicu u Lacu i u Tirani prošle je godine, 26. studenoga, pogodio razoran potres magnitude 6,4 po Richteru, čiji je epicentar bio između Drača i Tirane, na deset kilometara dubine. Bio je to najjači potres koji je pogodio Albaniju u posljednjih 40 godina. U potresu je poginula 51 osoba, a oko 3000 ih je bilo ozlijeđeno. Nakon prvog potresa, u iduća 24 sata zabilježeno je više od 1300 naknadnih, od kojih su četiri bila jača od pet, a osamnaest između četiri i pet stupnjeva po Richteru. Još se uvijek potresi često osjete, ali se čovjek nekako navikne. No uvijek se osjećamo nelagodno. Potres u Zagrebu podsjetio nas je na sve što smo i mi prošli. Naša kuća, vrtić, crkva i župni ured bili su oštećeni, ali smo ih nekako popravili, pa ih možemo upotrebljavati. U samom gradu srušeno je 30 velikih zgrada, a svaka od njih ima trideset stanova. Također je velik broj privatnih kuća oštećen ili posve uništen. Ostali smo bez dvije škole i bolnice.
Mnogi još uvijek žive pod šatorima i život im je veoma težak – zimi je hladno, ljeti vruće, a higijena je na vrlo niskoj razini. U crkvenom dvorištu, u dva šatora i u garaži žive četiri obitelji. U suradnji sa župnikom pokušavamo im malo ublažiti potrebe i boli, ali to je sve kao kap vode u moru. Budući da redovito vodimo kuhinju za siromašnu djecu, omogućujemo tri topla obroka dnevno i tim obiteljima. Ljudi moraju jesti, ali nemoguće je svima pomoći. Ljudima je veoma teško.
Država im je obećala nešto izgraditi, ali to ide polako, a ova pandemija blokirala je sve radove koji su započeli. Sve je stalo, granice su se zatvorile. Mnogi iz Albanije znali su u proljeće i najesen ići u Grčku malo raditi, da si financijski olakšaju život, no to je ove godine propalo. Ljudi zdvajaju pred budućnošću.
Potreban im je auto.
Trenutačno nam je za zajednicu u Gruda Reu, gdje žive tri sestre koje vode vrtić i rade u župi te održavaju susrete za djevojke i mlade majke, veoma potrebno vozilo. To je selo kamo su se ljudi poslije komunizma doselili s planina i još se uvijek doseljavaju. Zajednica je udaljena šest kilometara od Skadra i sve što je potrebno za župu i djecu moraju nabaviti u Skadru. Auto je star već 15 godina i više je kod majstora nego kod kuće. Bio je „vjeran“ i vozio nas je po ovim kaldrmama, ali danas je toliko istrošen da nema više šanse da prođe na registraciji. Bio je „Katica za sve“, ali ne može dalje. Gotovo svaki mjesec moramo ga popravljati i više tako ne ide.
Pomozite nam da bismo pomogli drugima! Znam da i vi imate velike potrebe, ali ponizno molimo. Ovim putem htjela bih zahvaliti vama u Papinskim misijskim djelima, kao i svim dobročiniteljima misija za sve što činite za nas misionare. Bog vas nagradio za svako dobro djelo! U našim ste molitvama svaki dan, ali se i ja preporučam u vaše, jer bez molitve ništa ne možemo učiniti.