Nekoliko godina poslije rata moj stric svećenik pričao mi je da su kod njega bile dvije profesorice, onda još u službi, a danas pokojne. One su se inače redovito ispovijedale kod isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Jednog ljeta bile su na praznicima u Italiji. Kako su čule za glasovitog ispovjednika oca Pija iz Pietrelcine, kapucina, pošle su u San Giovanni Rotondo, blizu Foggie, gdje je boravio o. Pio. Došle su sa željom da se i one pred njim ispovjede, svjedočanstvo je o. Vinka Pulišića, koje donosi mrežna stranica Padre Pio.

Kako je broj penitenata koji su dolazili o. Piju iz dana u dan bivao sve veći, trebalo je na vrijeme tražiti cedulju na temelju koje se po redu išlo na svetu ispovijed ili duhovni razgovor k spomenutom patru.

Bile su sretne da su na vrijeme dobile potrebne cedulje. Kako su obje znale talijanski, jedna za drugom pošle su k njemu. Nisu mu ni spomenule da su iz Zagreba. Samo su rekle: “Želimo kod vas obaviti svetu ispovijed”. On je i jednoj i drugoj na to odgovorio: “Što ste k meni došle? Pa Vi u Zagrebu imate ispovjednika franjevca patera Antonija!” Obje su ostale iznenađene tim riječima, jer nisu ni znale da i u Zagrebu postoji glasoviti ispovjednik – otac Ante Antić.

Tko je imao sreću da ga upozna, bio je sretan, jer je od tada bio vođen u duhovnom životu po rukama o. Antića

Po povratku u Zagreb, obje su prvom prilikom pošle na ispovijed k ocu Anti Antiću i ostale su izvanredno zadovoljne. Dapače, ostale su frapirane kad im je nešto u pitanju savjesti rekao o. Ante, na što ni jednu ni drugu nikad nije podsjetio njihov redoviti ispovjednik.

Sa svoje strane mogu i ovo posvjedočiti: od tolikih koji su dobro poznavali o. Antića čuo sam ovo: “Istina, on nije nadaleko bio poznat kao ispovjednik, kao što su npr. u Italiji bili poznati o. Pio i naš zemljak o. Leopold, ali tko je imao sreću da ga upozna, bio je sretan, jer je od tada bio vođen u duhovnom životu po rukama o. Antića”.

Jedna je duša usporedila o. Antića s ljubičicom. lako je taj cvijet za oči gotovo neprimjetan, primjetan je po mirisu što ga daje. 0. Ante je bio neprimjetan, nepoznat, ali kad se nađeš u blizini crkve i samostana Gospe Lurdske, osjetiš neki nutarnji miris nepoznatog, a sada dobro poznatog o. Ante Antića.”

o. Vinko Pulišić

(“Dobri otac Antić” – glasilo vicepostulature sluge Božjega, Zagreb 1989.)