Štovatelji časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića proslavljaju 4. ožujka obljetnicu njegove svete smrti. Fra Ante Antić, uronjen u Boga, bio je blizak ljudima i njihovim potrebama i problemima. Zbog svega toga već za njegova života nastao je glas o njegovoj svetosti. Taj glas nastavio se širiti i poslije smrti 4. ožujka 1965. godine i to je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

On je znao moju dušu. Rekao sam mu da mi je zgodnije i bolje da sutra ujutro popričamo, a u duši sam mislio kako ću otići u župu Grab i neću se vraćati dok otac magistar bude u Sinju. Izjutra rano krenem na biciklu prema Grabu preko Brnaza. No od Sinja kroz Brnaze do raskršća prema Trilju pratile su me silne muke. Ni bicikl nisam mogao voziti jer me savjest korila. U sebi sam izgovarao ove riječi: “Isuse, kunem se tvojim svetim imenom da ću se odmah vratiti u Sinj čim proslavim svetu misu u Grabu.”

Časni sluga Božji fra Ante Antić još se u mladosti odlučio za svetost putem askeze i poniznosti, koja je temelj svetosti. Sve je to vidljivo iz njegovih pisama koja je pisao svećenicima, časnim sestrama i vjernicima laicima: liječnicima, pravnicima, učiteljicama itd. Imao je poseban dar da proniče u tajne duše. Bio je prorok u biblijskom značenju te riječi, čovjek koji je doživio osobni susret s Bogom, a on je živio u Božjoj prisutnosti.

Kad sam otvorila vrata i ušla, osjetila sam nešto što nikad u životu još nisam, počela sam drhtati. Osjetila sam nešto nadzemaljsko i ugledala gdje leži u krevetu: blago i svetačko lice Ante Antića. Dotrčala sam do njegova kreveta, kleknula, a iz mojih očiju proteklo je vrelo suza. Fra Ante me blago tješio: "Što vam je, gospođo, pričajte, smirite se..."

Nekoliko dana poslije rodila sam zdravo dijete, sina Zlatana koji je i danas živ i ima svoju obitelj. Poslije njega rodila sam još dvije kćeri koje su također ostale na životu. Tu ja vidim prst Božji - po moćnoj molitvi dobrog. Prije njegove molitve desetero moje djece umrlo je jedno za drugim malo poslije rođenja, a poslije njegove molitve sva djeca su mi ostala na životu.

Koliko možete bolje i dužnosti vam dopuštaju povucite se u duhovnu samoću s nakanom da sve predate milosrdnoj ljubavi Božjoj, da se otresete duhovne površnosti i popustljivosti, a osobito ozbiljno pregnete oko svog duhovnog napretka.

57. obljetnica smrti oca Ante Antića proslavit će se u petak, 4. ožujka euharistijskim slavljem u zagrebačkoj župi Majke Božje Lurdske koje će predslaviti mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Tim povodom prenosimo nekoliko Antićevih najpoznatijih savjeta za duhovni rast.

Puna vjere otrčala sam isti čas u bolnicu, ispričala mojoj kćeri koja je ležala i obukla joj majicu. U nedjelju ujutro otišla sam opet u bolnicu da vidim kako je moja kćer. Našla sam je na nogama i rekla mi je: "Mama, ja se bolje osjećam i jutros sam bila u kapelici na svetoj misi!"

Čuvajte se svega suvišnoga, bespotrebnoga i prekomjernoga u govoru tako, da dobijete evanđeosku jednostavnost i snagu da možete mrtviti svoj jezik.

Razmatrajte i u molitvi i duhovnom čitanju razmišljajte o dobroti Božjoj, o ljubavi Božjoj i velikodušno predajte Božanskoj ljubavi sebe i sve što od vas traži. Sve svoje potrebe, križeve, želje, kušnje, borbe i odluke predajte Božanskom Srcu po Mariji Pomoćnici.