Za domoljuba ljubav prema domovini slična je ljubavi prema obitelji. Ona uključuje brigu, predanost i naklonost. Smatrajući domovinu, na određeni način svojom obitelji, patrioti su spremni da jedni drugima pomažu, osjećajući odgovornost za pomaganje svojoj zemlji, odnosno svome narodu.

Za svakog kršćanina jasno je da je apsolutni cilj postizanje nebeskog građanstva, međutim oni koraci koje poduzimamo prema bližnjima vode nas bliže Nebu. Tako i iskreno domoljublje, koje proizlazi iz ljubavi prema bližnjem, pridonosi dobrobiti cijelog čovječanstva.

Mnoge biblijske figure, patrijarhi, kraljevi, svećenici, proroci i apostoli, predstavljaju domoljublje u najpozitivnijem smislu pokazujući je ljubavlju prema domovini i brigom za dobrobit naroda. Donosimo neke primjere biblijskih figura koji su, zbog ljubavi prema svome narodu, oplakivali ga i molili za njega:

Daniel moli za izbavljenje naroda (Dn 9, 17-19)

“A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!”

Pavao tuguje zbog svojih sunarodnjaka (Rim 9, 2-4) (Rim 10, 1)

” (…) silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu (…) Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.”

Isusova ljubav prema narodu i želja za zajedništvom (Lk 13, 34) (Lk 19, 41-43)

“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! (…) Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ‘O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!'”

Jeremija poziva Jeruzalem na pokajanje (Jr 4, 14) (Jr 8, 21)

“Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi? (…) Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet.”