Oče, proslavi Sina svoga! (Iv 17, 1)

Liturgija dana (17. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 1,12-14
Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

Psalam:
 27,1.4.7-8a
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

Drugo čitanje:
1Pt 4,13-16

Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.

Evanđelje:
Iv 17,1-11a

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Leonardo Šardi:

Nakon što je Gospodin Isus uputio svoje riječi apostolima, ohrabrio ih zbog budućih teških situacija s kojima će se susresti te im najavio poslanje Duha Svetoga kao i njihovu konačnu pobjedu, Gospodin Isus sve izrečene nakane sada stavlja u molitvu obraćajući se izravno nebeskom Ocu.

U molitvi koju zovemo „velikosvećenička molitva“, Gospodin moli za svoju proslavu, ali i za učenike koji ostaju u svijetu.

U čemu se očituje slava za koju Isus moli?

Ne radi se o tome da bi Isus postao poznat poput današnjih poznatih i slavnih osoba, nego da svijet prepozna kako slava čovjeku dolazi od Boga. Iako mi ljudi često svoju slavu, vrijednost, promatramo u onome kakvi smo u ljudskim očima, svjesni smo da ta slava brzo može nestati.

Stoga, naša vrijednost treba nam stalno iznova dolaziti od Boga jer u Njegovim očima mi smo ljubljena djeca Božja. To je slava koju nam nitko ne može oduzeti.

Ako se i svi ljudi okrenu od nas, ako bismo bili i razapeti na križ, ako bismo bili odbačeni od svih, naša vrijednost nalazi se u Bogu.

Tako ovdje i Gospodin Isus moli da se On proslavi u trenucima svoje muke i da po toj muci, ogoljenosti pred svijetom i odbačenosti od svijeta, Njegovi učenici prepoznaju pravu slavu koja od Boga dolazi.

Istovremeno, uz tu slavu Gospodin će dobiti i vlast da svi koji u Njega vjeruju, koji su u Njega povjerovali, svi koji su sačuvali riječ Božju, mogu postati i dionici vječnoga života. Nastavlja Isus s odgovorom na pitanje: Što je život vječni? To će biti trenutak u kojemu ćemo u potpunosti upoznati jedinoga istinskog Boga koji nam se objavio u Isusu Kristu.

Gospodin, u spomenutoj molitvi, potvrđuje konačno ispunjenje Staroga zavjeta.

On objavljuje Božje ime ljudima. Do sada su ljudi znali za Božje ime po Mojsiju, slijedili su Mojsijev zakon i zapovijedi. Ali, Gospodin nadopunja taj Zakon otkrivajući u potpunosti sebe te ga ispunja i dovodi do punine. Tako će on postati nepromjenjiv, stalan i vječan, za sve naraštaje ovoga svijeta.

Na kraju ovog dijela Isusove molitve, Isus završava riječima molitve za nas koji ostajemo u svijetu, ali nismo od svijeta.

Posvijestit će nam Gospodin kako je naša prava domovina na nebesima. U svijetu u kojem živimo, Gospodin nam je dao vlast kako bismo za svijet skrbili.

Za tjedan dana, u slavlju svetkovine Duhova, posvijestit će nam da u toj brizi nismo ostavljeni sami, nego nam je dan Duh Branitelj, a on će nas uputiti na nesebično darivanje i služenje drugima u svijetu, kako je to i Gospodin činio i zapovijedio da i mi tako činimo.

Dragi prijatelji, Isusova molitva je unutarnja pokretačka sila za posvećenje Crkve i svakog pojedinca.

Molitva je i danas disanje Crkve. Isus nas svojom molitvom uvodi u odnos s Ocem. On ne moli samo za sebe, nego i za nas: da ostanemo u svijetu, ali da pripadamo Bogu.

Zato je i naša molitva više od riječi: ona je odnos, povjerenje i predanje. U molitvi učimo gledati sebe i svoj život Božjim očima. I dok hodimo ovim svijetom, ne zaboravimo: pripadamo Ocu koji nas ljubi.

Neka nas ta istina nosi i jača na putu svakodnevice, da poput Krista znamo živjeti za druge i u svemu tražiti slavu Božju!