U istraživanjima koja je na Biokovu provela Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja nađeni posmrtni ostatci 11 osoba ubijenih krajem Drugog svjetskog rata. Nakon iskapanja i analize koja je trajala od 7. do 9. travnja može se nedvojbeno reći da se radi o žrtvama partizanskih zločina, a postoji i prilična vjerojatnost da se među ubijenima nalazi i ostatci nekih širokobrijeških fratara mučenika koji se još vode kao nestali, piše Marino Erceg za Glas Koncila 16/2026.

Najprije su iz pojedinačnih grobnica u blizini Vrgorca i Imotskoga ekshumirani posmrtni ostatci dviju osoba. Nakon toga su i iz Medviđe jame na Biokovu kod Zagvozda iskopani ostatci devet osoba, pojasnio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator kauze širokobrijeških mučenika.

Jama Medviđa jedna je u nizu jama na obroncima Biokova.

U blizini jame partizani su imali svoj štab. Noću bi dovodili zarobljenike, mučili ih i na kraju ih ubili te bacali u jame. U puku je ostalo zapamćeno da su nakon ubojstva fratara mjesna partizanska djeca nosila odjeću sašivenu od njihovih habita. To je potvrdio i čovjek koji je uputio na točnu lokaciju jame.

Pobijeni hercegovački franjevci

Kroz to područje prolazi staza kojom okolno pučanstvo hodočasti do crkvice sv. Jure na istoimenom vrhu na Biokovu. Nalazile su se uzduž toga puta i staje za njihovo blago te dočići koji su se obrađivali. Zbog toga su partizani izabrali taj dio za skrivanje i ometanje prolaska cestom koja vodi prema Vrgorcu i Ljubuškom, pojašnjava se na portalu pobijeni.info.

Ekshumacija ne bi bila moguća bez pirotehničara

Medviđa je nakon zločina 1945. bila minirana. Detonacija bombe bila je jamac ubojstva, kao i nepristupačnosti kostima žrtava.

Kada je riječ o ekshumaciji ostataka devet žrtava iz Medviđe, nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da su sve mine koje su bacali partizani bile odmah detonirane. Zato su u proces ekshumacije morali biti uključeni i pirotehničari, napominje fra Miljenko za Glas Koncila.

Ako se među nedavno iskopanim žrtvama s prostora Biokova nalaze širokobriješki franjevci, moglo bi se raditi o nekima iz skupine desetak franjevaca koji su preživjeli prve nalete partizanskih ubilačkih brigada na Širokom Brijegu u veljači 1945. Oni su se skrili u mlinicu i hidrocentralu no pronašli su ih dan nakon zauzimanja grada i samostana, 8. veljače 1945. godine.

Tijekom 1945. ubijena su 64 širokobriješka franjevca, a dvojica u ranijim godinama rata.

„Partizani su se, vidjevši ih, vjerojatno čudili… Naime, dogodilo se da su postrojbe zadužene za egzekucije franjevaca pošle prema Mostaru. I nije bilo nikoga da njih ubije“, rekonstruirao je ondašnje zamršene okolnosti franjevac.

Zato je tu skupinu preuzela druga skupina partizana i odvela ju put Dalmacije. Istraživanja su dosad utvrdila da je partizanski korpus došao do mjesta Kozice, gdje su se razdvojili u tri skupine. Jedna je skupina otišla prema Sinju, druga prema Zagvozdu, a treća prema Makarskoj i Podgori preko Biokova. Svaka od tih partizanskih skupina povela je i nekoliko franjevaca, koji su nedugo nakon toga po raznim zabačenim mjestima mučeni i ubijeni.

„U svakom je pogledu nedavna ekshumacija velika stvar jer smo time – pa čak i da među ubijenima ne identificiramo širokobriješke fratre – ubijenima vratili dostojanstvo“, kazao je fra Miljenko Stojić.

Uz franjevce ukopane u crkvi na Širokom, posmrtni ostatci ubijenih nalaze se u 30-ak znanih grobova, od Hercegovine do Zagreba i Maclja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je u četvrtak 16. travnja da se provode terenska istraživanja i na području Zagreba, u Gornjoj Dubravi i Sesvetama, tijekom kojih su pronađeni posmrtni ostatci još triju žrtava iz Drugog svjetskog rata.

Hrvatski martirologij

Zajednička Komisija Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH gotovo 14 godina prikuplja podatke o svim stradalim katolicima na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire, nakon Drugog svjetskog rata. Spomen na njihovu žrtvu čuvat će Hrvatski martirologij, objasnio je biskup Mijo Gorski na konferenciji za medije povodom 72. plenarnog zasjedanja Sabora HBK u četvrtak 16. travnja u Zagrebu.

U posljednjih 10-ak godina počeo je proces povrata matičnih knjiga oduzetih nakon Drugog svjetskog rata od komunističkih vlasti. Od 2012. u svakoj biskupiji djeluje povjerenik koji inicira i koordinira rad na popisu žrtava po župama.

Broj žrtava se prema dostupnim podatcima približava 300 tisuća, kazao je biskup Gorski.

Evidentiranje žrtava je svojevrsna dužnost prema narodu i Crkvi u Hrvata, dodao je, te odgovor na poticaj svetog pape Ivana Pavla II. da mjesne Crkve „ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo“.