Na pitanje koji je trenutak s Bogom uzdrmao temelje njegova života i „otvorio mu nebesa“, glumac, producent, scenarist i redatelj Ivan Ožegović ističe da jedan, poseban trenutak te vrste nije doživio. Ali u njegovom vjerskom formiranju jako važnu ulogu odigrala je majka koja je najprije diplomirala psihologiju, ali sada radi kao vjeroučiteljica.

„Kao netko tko se ovih +35 godina o vjerskim temama s mamom ‘svađa’ svakoga dana, i to više puta, mislim da je velik privilegij imati mamu profesoricu vjeronauka, jer to su zaista najvažnija pitanja. Ne znam jesam li ja loš vjernik, ali ako mi je dano 5 ili 7 talenata, a ja ih vraćam možda 2 ili 3 – tu ću jako odgovarati. Ali imao sam fantastičnu priliku biti pokraj žene koja je vrlo rano, brzo i sažeto, meni i braći teološki rasvijetlila puno toga, tako da nisam imao neke uobičajene ljudske dileme, primjerice zašto djeca umiru od nekih bolesti.“

Nikad od Boga nisam otišao toliko daleko da se ne bih vratio. Ni sad nismo onoliko blizu koliko bih ja htio da jesmo, ali to je moja krivnja.

Jedna rečenica sv. Josemarije Escrive de Balaguera posebno ga potiče na razmišljanje: „Kadgod se vidjelo da je moje mišljenje drukčije od Crkve i kad sam uzeo luksuz propitati stvari – svaki put sam shvatio da je Crkva u pravu, a da sam ja u krivu. Ako se iz te slijepe ulice dovoljno povučem u rikverc, samo da pogledam gdje sam, uviđam da sam u krivu i mijenjam svoje mišljenje.“

Govoreći o psovkama i hulama, Ožegović dodaje da ne želi tako raditi i misli da se ne treba raditi baš sve ponuđene projekte: „Radije vodim i čistim apartmane, da mi djeca imaju što za jesti, nego radim neki projekt u koji ne vjerujem sto posto. Ja ne radim takve filmove i bogopsovke ne bih nikako prihvatio, makar mi to ne znam koji redatelj rekao.

Jednostavno kažem: ‘Hvala, to nije moj đir i ne vidim potrebu za tim, makar to publici možda bilo simpatično.’“

Na pitanje mora li umjetnost biti pomalo ekskluzivistička, Ožegović se isprva s time nije mogao složiti. A onda je, promišljajući o tome, shvatio da je većina današnjih kazališnih predstava ‘bacanje fora’.

„To je kao da gladni dođete u restoran i želite jesti, predjelo, glavno jelo i desert, a donose vam samo šlag – i to za predjelo, glavno jelo i desert. Umjetnost treba imati slojeve, može biti i nešto komično, ali kada je glavni kriterij postao novac, umjetnička vrijednost postaje sekundarno, pomalo i nebitno pitanje.“

Cijeli razgovor poslušajte na platformi HKR+.