„Kad prestane rat u Hrvatskoj i BiH, ići ću pješice Kraljici Mira u Međugorje“ – bio je to zavjet fra Šimuna Oreča koji je ostvario nakon završetka rata. To prvo hodočašće otvorilo je put prema njih još 24, tijekom kojih je pješice obilazio brojna marijanska i druga kršćanska svetišta diljem svijeta.
„To je ispunjenje moga zavjeta: kad prestane rat u Hrvatskoj i BiH, ići ću pješice Kraljici Mira u Međugorje da zahvalim za prestanak rata i da molim za mir koji još nije bio potpun. Naime, mi svake godine imamo hodočašća u Mariazell, to je najveće srednjoeuropsko svetište i tu smo išli svake godine autobusima, a išli smo i pješice preko 30 godina.
I baš kod hodočašća 1995. – nakon hodočašća sam malo vidio da bih mogao izvršiti taj zavjet jer sam osjetio da mogu i dalje, nakon tog trodnevnog hodočašća, pješice i dalje ići“, prisjetio se fra Šimun u emisiji „Od Krista pozvani“.
Član Hercegovačke franjevačke provincije, najdugovječniji frohnleitenski župnik i hodočasnik mira, u 22 je godine ostvario 25 hodočašća kojima je povezao brojna važna europska marijanska i druga kršćanska svetišta. Stigao je i do Jeruzalema do kojeg je došao u četiri etape (između 2005. i 2008.).
Svoje prvo hodočašće, od Frohnleitena do Međugorja, fra Šimun je ostvario s 55 godina, prešavši 700 kilometara u samo 14 dana. Pripremao ga je postupno, raspitujući se o mogućim mjestima za noćenje i uvjetima na putu. Godine 1996. sa sestrom je obišao dio puta automobilom, budući da je područje od Karlovca prema Sinju još uvijek bilo teško razrušeno, a na pojedinim su mjestima postojale i minske opasnosti.
Eto, ja sam računao da ću ta tri tjedna iz Frohnleitena do Međugorja, 700 kilometara, prijeći od Velike do Male Gospe. Međutim, ja sam došao na blagdan svetog Augustina, 28. kolovoza i došao sam u Međugorje, na cilj svoga hodočašća.“
Na putu prema Međugorju prošao je kroz više svetišta, među kojima su Marija Bistrica, Sinj, Posušje i Široki Brijeg, a konačni cilj bilo je Međugorje. To prvo hodočašće bilo je tek početak.
Na pitanje jesu li ga hodočašća mijenjala, ističe da je nakon svakoga osjećao novu snagu za svoj svećenički poziv. Istodobno su njegova putovanja snažno odjekivala i među ljudima koji su ga pratili i molili za njega.
Nakon svakog sam se osjećao jačim u zvanju i davalo mi je to poticaja da mogu još usrdnije raditi. I ljudima je to puno značilo. Zanimali su se, molili. Kod prvog su bili skeptični – je li moguće da naš župnik toliki teret uzima – ali su me pustili i molili za mene“.
Svoja je hodočašća fra Šimun Oreč opisao i u knjizi „Pješice od Frohnleitena do Jeruzalema i većih europskih svetišta“. Na tim je putovanjima susretao brojne ljude i stjecao nova prijateljstva. Kao redovnik i svećenik, nastojao je graditi zajedništvo i doticati srca ljudi, osobito u Frohnleitenu, gdje su franjevci Hercegovačke provincije djelovali pola stoljeća.
I danas postoji hodočasnička želja koju fra Šimun još nije ostvario – pješice obići Genezaretsko jezero.
Cijelu emisiju „Od Krista pozvani“ u kojoj je gostovao fra Šimun Oreč, poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.